Djeca vole pomagati u kući, naročito ona mlađa i ponose se time dok ih “netko” ne nauči drugačije. Naime, ako dijete čuje roditelje ili stariju braću i sestre kako gunđaju o nečemu što moraju uraditi onda ono što je nekoć radilo iz zabave i s voljom odjednom postaje težak rad.
Ako pomaganju pristupimo na pozitivan način ono postaje više nalik zabavi nego radu. Pomaganje može izgraditi samouvjerenost, samodisciplinu, inicijativu, marljivost, ustrajnost, samopouzdanje i osjećaj odgovornosti, kvalitete koje su itekako dobrodošle u životu.
Postoji barem jedan edukativni sustav koji uporablja “rad ili učenje kroz igru.” Odvajajući se od tradicionalnih načina učenja i usredotočujući se na ono što dijete prirodno zanima, Maria Montessori (1870.–1952.) je “pripitomila” nekolicinu najvećih derišta u Napolju, u Italiji i preobrazila ih u visoko motivirane, kreativne i nadasve uspješne učenike. Jedan dio Montessori pedagogije predstavljaju vježbe iz praktičnog života. Učitelji podučavaju djecu osnovnim stvarima koje će im trebati u životu, kao oblačenju, higijeni i pripremanju hrane. Dvogodišnje dijete sa svojim “mogu ja to” stavom u savršenom su dobu za trening o praktičnom životu. S druge strane svako životno doba ima pregršt takvih izazova.
Svaka je majka vrlo zauzeta, pa tako i ja. Često mi je bilo lakše samoj uraditi male poslove nego pokazati svome djetetu kako može to obaviti i pomoći mi. No, nakon nekog vremena shvatila sam da nisam bila u pravu. Trebala mi je pomoć, a njima je trebala mogućnost da nauče nešto novo i da se osjećaju “kao odrasli.” Kasnije sam shvatila da čak i nestašna djeca vole usmjeriti svoju energiju u obavljanje jednostavnih, kućanskih poslova, naravno ako im pristupim na pravi način.
Predškolska djeca mogu pomoći pri pripremanju objeda te oprati povrće, namazati maslac na kruh, pomiješati sastojke i napraviti smjesu za palačinke i slično. Mlađa djeca vole pomesti, obrisati stol, pospremiti pribor za jelo. Ako sve pretvorite u igru te ih na kraju pohvalite i nagradite, s uzbuđenjem će prionuti na “rad” svaki put kad ih to zamolite.
To ne treba prestati kada djeca krenu u školu. Sjećam se kad su djeca dovoljno narasla te su počela upotrebljavati usisavač za prašinu. Velika stvar! Neka djeca vole čistiti umivaonik i promijeniti ručnike za ruke, a neka pak grabiti lišće, kositi travu ili prati automobile. Spisak tih malih poslova je beskrajan – samo pogledajte oko sebe!
Imenovati kućanske poslove kao u nekoj igri dobra je “marketinška strategija.” Prva takva igra za moju djecu bila je “mravinjak.” Pretvarali su se da su mravi te su trčali okolo i skupljali plišane igračke i blokove zapravo sve što je ležalo razbacano po kući i odnosili to na svoje mjesto ili “mravinjak.” Čak i beba može naučiti ovu igricu. Posjednite je u svoje krilo i naizmjenično stavljajte blokove natrag u kutiju. Samo ne zaboravite da obaspete svoje dijete pohvalama kad god uradi nešto dobro.
Moguće greške i kako ih izbjeći:
- Nemojte očekivati previše, naročito ako posao premašuje njihove sposobnosti, i sačuvati ćete svoje živce.
- Učinite sve što možete kako biste pomogli svojoj djeci da što uspješnije obave svoj zadatak. Provjerite da li razumiju što se traži od njih i kako najbolje da dođu do željenog rezultata.
- Pružite djeci izbor. Neka želja za pomaganjem dođe od njih. Ako uspijete od posla napraviti igru djeca će vas s uzbuđenjem slijediti.
- Ako treba puno vremena da se nešto obavi, pričajte s djetetom i zabavljajte se dok zajedno radite. Budite njegov trener, suigrač i navijač.
- Nemojte čekati dok posao ne poprimi velike razmjere ili dok se vaše dijete ne umori te izgubi sav entuzijazam.
- Naučite svoje dijete da, prije nego što uzme novu igračku vrati onu s kojom se do tada igralo na svoje mjesto.
- Ako ostavite dijete samo, nemojte se iznenaditi ako učini ono ostavi ono što ste mu rekli te se počne zabavljati s nečim drugim. Djeca brzo gube koncentraciju, naročito ako ih nitko ne nadzire. Povremeno provjerite što vam dijete radi.
- Pazite kako ćete ispoljiti razočaranje. Uvijek ohrabrite svoje dijete. Budite pozitivni.
Mnoge su koristi pretvaranja posla u igru i zabavu. Djeca ne samo da uče praktične stvari i razvijaju karakter već se uče raditi s drugima i cijeniti ono što vi i drugi činite za njih.
Želite li da vam djeca pomažu s veseljem? Redovno ih hvalite. Odmah im se zahvalite, na licu mjesta. Obaspite ih zagrljajima, a ponekad ih nagradite i s nečim posebnim. Neka članovi obitelji i prijatelji čuju koliko ste ponosni na svoje dijete. Pohvalite ga pred njima, a nije loše da i ono čuje kako ga hvalite pred drugima. Ništa neće izgraditi samopouzdanje vašeg djeteta kao riječi hvale.