Bog je svjestan naših materijalnih potreba i u Svojoj Riječi obećao je da će ih sve zadovoljiti, i to u obilnoj mjeri. 1 Isus je pak upozorio da težnja za bogatstvom i materijalnim dobrima može biti kamen spoticanja u životu. 2 Čovjek je po prirodi vrlo subjektivan kada određuje svoje potrebe. Benjamin Franklin je rekao: “Što ga (novca) čovjek više ima, sve više ga želi. Umjesto da popuni prazninu, novac stvara novu.”
Dakle, kad je zaista dosta?
Apostol Pavao pozabavio se tim važnim pitanjem u svom pismu Timoteju i njegov je zaključak iznenađujuće jednostavan: “A kad imamo hranu i odjeću, budimo time zadovoljni! Jer ništa nismo donijeli na svijet; isto tako ne možemo ništa ni odnijeti.” 3 Pavao ne govori ništa negativno o višem životnom standardu, već nastoji istaknuti da materijalne stvari nemaju ništa s istinskim zadovoljstvom.
Studija su potvrdila da bogaćenje preko određene mjere može dovesti do smanjenja osobne sreće i kvalitete života. Mislim da tu ima nečega. Novac nam je svima potreban kako bismo zadovoljili svoje potrebe kao i potrebe svojih obitelji, no kada su jednom naše osnovne potrebe i želje zadovoljene, utrka za bogatstvom nije isto što i traganje za srećom.
U suštini, puno toga ovisi o našem stavu i kako Bog djeluje u tom trenutku u našem životu. Bilo da trenutačno obilujemo ili da pak jedva preživljavamo, 4 ne smijemo zaboraviti da se istinski uspjeh i zadovoljstvo u životu nalazi u učenju i približavanju Ocu nebeskom. “Tako biva onome koji sebi zgrće blago, umjesto da se bogati kod Boga.” 5