Uvijek sam mislila da je princ Jonatan, sin prvog izraelskog kralja, bio čudesan primjer časti, besprijekornosti i poštenja. Razmislite malo. Jonatan je bio prirodni baštinik svog oca, kralja Šaula no prorok Samuel je umjesto njega pomazao dječaka Davida.
No, da sam ja bila na Jonatanovom mjestu mislim da bih bila ljubomorna i ljuta zbog nepravednog postupanja prema meni. Ili bih pak postala flegmatična i od tada me ne bi više bilo briga za kraljevstvo i što se u njemu događa.
Istina je pak da sam reagirala na oba načina i to kada se radilo o manje važnijim stvarima. Ipak je on bio prijestolonasljednik. Lako je izgubiti iz vida svoje moralne vrijednosti kada se netko prema tebi nepravedno odnosi.
No, što je Jonatan uradio? Dok god je bio princ trudio se obavljati svoje dužnosti na najbolji mogući način, sve do samog kraja kada je stradao boreći se u bitki koja je unaprijed bila izgubljena. 1 U svojim danima prinčevanja, poštivao je i štitio budućeg kralja Davida.
Jonatan je hrabro služio svoju zemlju. Junački se suprotstavio tisućama filestinaca iako mu je pomagao samo momak koji je nosio njegovo oružje. 2 Skrbio je za dobrostanje Izraela i bio je aktivan u očevoj administraciji. Jonatan je jednom rekao Davidu: “Eto, moj otac ne čini ništa: ni važno, ni nevažno, a da meni ne kaže.” 3
Mislim da Jonatan nije gledao na vladanje Izraelom kao na mogućnost za samopromoviranje. Čini mi se da ga nije bilo briga tko je bio kralj sve dok je kralj vodio zemlju putem Božjim. U potpunosti je podržavao Davida, Božjeg izabranika iz jednostavnog razloga – David je bio Božji pomazanik. To je osoba s integritetom, integritetom koji dolazi iz potpunog vjerovanja u Božju providnost.
Njegov je otac Šaul bio drugačiji. Puno je puta pokazao nedostatak integriteta. U više navrata pogazio je svoju riječ i ignorirao Božjeg proroka. Bio je više zainteresiran za očuvanje svoje vladavine nego u mudro i pošteno vladanje. Šaul se bojao da će izgubiti kraljevstvo i zbog tog straha donio je mnoge krive odluke zbog kojih je na kraju izgubio i kraljevstvo i život.
E, sad ćemo govoriti o meni. Prije nekoliko sam godina imala velikih problema na radnom mjestu. Sve je prevršilo svaku mjeru kada je netko po mom mišljenju dobio unaprjeđenje kojeg sam zapravo ja trebala dobiti. Zaista sam se trudila na poslu i iskreno mislim da sam zaslužila unaprjeđenje. Pokušala sam pretrpjeti tu nepravdu i ostati pristojna, ali me je dubuoko unutra grizlo. Moja vjera u timski duh bila je ozbiljno uzdrmana.
Mrzim nepravdu. Ponekad pomislim da nečiji negativni stavovi i djela opravdavaju moje loše ponašanje. Ili što je još gore, mislim da mi njihovo ponašanje daje za pravo da se i sama loše ponašam.
Duboko sam se samosažaljevala zbog onoga što me je snašlo, a što naravno nikako nisam zaslužila. I što mislite na koga me je Bog podsjetio? Da, na Jonatana. Bog me je podsjetio na Jonatanovu ljubav prema Davidu i kako on uopće nije sumnjao u Božju odluku. Jonatan bi vjerojatno bio dobar kralj, no Bog je izabrao Davida i Jonatan mu je vjerovao.
Osoba koja daje sve od sebe, a zauzvrat ne dobiva nikakve povlastice niti posebne nagrade je osoba s integritetom. Samo veliki čovjek može prepoznati što Bog želi od njega i koju ulogu treba igrati. Samo veliki čovjek neće stalno gledati oko sebe da vidi da li je netko drugi dobio bolju ulogu ili da li netko drugi igra onako dobro kao on. Moja priča pokazuje da osobno nisam uspjela u tome.
Morala sam se potruditi kako bi se moja djela uskladila s mojim vjerovanjima. To je postala moja osobna definicija integriteta i pitanje koje si postavljam kada se pitam da li donosim ispravne odabire je: “Jesu li moja djela u skladu s mojim vjerovanjima?” Moj integritet nije upitan jedino ako je odgovor na to pitanje čvrsto “da.”
Na kraju sve se dobro svršilo. Trud mi se isplatio i sada su moja djela na istoj razini s mojim vjerovanjima. Naučila sam cijeniti svoju ulogu u životu, a uskoro su to počeli zapažati i moji nadležni.