Prije nekoliko godina živjela sam nesigurnim i nemirnim životom. Prava agonija. U sredini svih gubitaka, kriza i napetosti počela sam sumnjati u sve, čak i u temelje svoje vjere. Do tada nikada nisam imala problema s molitvom, no tada mi je i molitva počela predstavljati problem. Bilo je dana kada sam se ljutila na Boga, a ponekad čak nisam bila sigurna mogu li mu uopće vjerovati. Ponekad pak nisam imala pojma što uopće osjećam.
Onda mi je na um pala ideja da svakog jutra pročitam nekoliko psalama. Nakon samo nekoliko dana uvidjela sam da je knjiga Psalama zapravo knjiga molitvi. Kralj David je podijelio sve svoje necenzurirane misli i emocije s Bogom. Nije čekao da se propisno i valjano predstavi. Kad mu je srce bilo slomljeno govorio je jednostavno onako kako je osjećao. Ako je bio radostan podijelio je svoju sreću s Bogom, slaveći Njegovo ime. 1
U 139.tom psalmu David kaže Bogu: “Kamo da odem od duha tvojega? Kamo da od tvog lica pobjegnem? Ako na nebo uziđem, ti si tamo; ako se spustim u Podzemlje, gle, i ondje si. Ako uzmem krila zore i nastanim se moru na kraj, i ondje bi me ruka tvoja pratila, i tvoja desnica bi me prihvatila.” 2
Kada je znao da mu treba pomoć, molio se: “Tada povikah k tebi, Gospode, zatražih milosrđe Gospodina svojega. Što ti koristi moja krv kad siđem u podzemni svijet? Zar će te slaviti prah? Zar će navijestiti tvoju vjernost? Gospode, čuj! Smiluj mi se! Gospode, budi mi zaštitnik!” 3
Ne zvuči li to kao komunikacija srca koje poznaje Boga? Prisno i samouvjereno, izvorno, slomljeno i zahvalno u isto vrijeme. David je Bogu iznio ono što je u tom trenutku osjećao. Zamolio ga je za ono što mu je bilo potrebno. Odlučila sam slijediti njegov primjer.
Odlučila sam se odreći svih formalnosti. Rekla sam mu o stvarima koje me dovode do ludima, kao i o stvarima koje me ljute i bole. Podijelila sam s Njim svoje nade i molbe, radosti, strahove i potrebe. Nisam birala riječi. Jednostavno sam se obraćala Bogu i govorila i govorila iako mnogo toga nisam razumjela, iakoo su odgovori dolazili jako, jako sporo po mojem mišljenju.
Molitva je jednostavno razgovor s Bogom. “Još mi ni riječ na jeziku nije došla, a ti je, Gospode, već poznaješ,”4 rekao je David. Bog već zna što vam je na srcu pa prema tome ne morate stvari “uljepšavati” za Njega.