Odrasla sam u kršćanskom ozračju, u domu predanih kršćanskih roditelja. Molili bismo se prije nego smo započinjali dan, kad god smo sjeli u auto, prije kuhanja, prije domaće zadaće, i naravno prije nego što smo išli na spavanje. Police su bile prepune dječjih vjerskih slikovnica, knjiga i Biblija, a navečer bismo gledali crtane filmove koji su bili nadahnuti biblijskom i kršćanskom tematikom.
Kada sam završila srednju školu pridružila sam se svjetovnoj intelektualnoj sredini visoke škole. Počela sam podvojeno gledati na vjeru koja je bila nerazdvojni dio mojeg djetinjstva. Znala sam da sam oduvijek imala vjernog Prijatelja kojem sam se mogla obratiti, kad god mi je bila potrebna utjeha i snaga. Sada sam se suočavala s mnogobrojnim izazovima akademskog i društvenog pritiska, a ubrzo ću se suočiti i s pritiskom zasnivanja radnog odnosa. Vodstvo mi je bilo itekako potrebno. Bila sam uzrujana i zbunjena.
Onda sam na Internetu naišla na novinsku rubriku u kojoj su se davali savjeti tinejdžerima. U njoj je bilo objavljeno pismo jedne tinejdžerice koja je odrasla u katoličkom domu i koja je u jednom trenutku počela dvojiti u svoju vjeru. Bila je izgubljena i nesigurna, baš kao i ja. Suosjećala sam s njenom situacijom i znatiželjno sam čitala odgovor savjetnika. Nažalost, savjet je bio da nađe smisao u životnim užicima te da vjera nije relevantna ili praktična u današnjem, suvremenom svijetu.
Pomalo razočarana, nastavila sam s čitanjem komentara. Od svih komentara koji su podržavali savjetnika, jedan je bio drugačiji. “Vjera koju ti opisuješ je vjera jednog djeteta, i takovu sam vjeru imao i ja. I ta je vjera umrla. No, našao sam novu vjeru, puno jaču i smisleniju.” Iako je sumnjala u postojanje Boga, s vremenom je ponovno otkrila radost osobnog odnosa s Isusom.
Taj me je komentar podsjetio da postoje i drugi mladi ljudi poput mene, koji su odrasli u kršćanskom domu, no kasnije su pronašli da je Isus relevantan i dan danas, u njihovom zrelom razdoblju života. Nisam se trebala vraćati natrag, na vjeru mog djetinjstva ili običajima moje obitelji kako bih imala odnos s Isusom. Moja vjera može biti ojačana proučavanjem napisa kršćanskih intelektualaca koji su se također borili sa sumnjama i koji su našli duhovnu snagu i moralnu hrabrost u vjeri.
Isus i ja još uvijek radimo na tome što znači biti kršćanin u ovom brzom i dinamičnom životu odraslog čovjeka. Još uvijek ne znam sve odgovore, a ponekad osjećam kako mi vjera podrhtava, no svjesna sam da me Isus strpljivo vodi i uči da hodam s Njim na jedan drugačiji, ali dublji način.