Bez mogućnosti zaposlenja moja situacija nije izgledala baš najbolje. Šef mi je zagorčavao život. Bio je egocentričan, primitivan i neodgojen te si je umišljao da je najbolji prijatelj svakom čovjeku. Podsjećao me je na glavnog nadzornika tvrtke iz televizijske serije The Office (U uredu). Kad bih mu pokušao objasniti što me smeta pažljivo bi me poslušao, zahvalio mi se i nastavio po starom kao da se ništa nije dogodilo. Žalio sam se i njegovim nadređenima no ni to ništa nije promijenilo.
Izgledalo je da sam bio osuđen da do daljnjega radim u stresnoj atmosferi u kojoj nisam mogao ama baš ništa promijeniti. Neke su stvari bile blago iritirajuće dok su neke prelazile sve granice normale. A onda se dogodilo nešto što me je bacilo u totalni očaj. Kipio sam od srdžbe i bijesa. Bio sam svjestan da će me ljutnja uništiti ako ne naučim kako da se nosim sa nastalom situacijom.
Zamolio sam Boga za savjet i tijekom molitve pokazao mi je nekoliko “trikova” koji su mi spasili život. Podsjetio me je na jedan od mojih najomiljenijih sportova – jahanje na valovima, odnosno surfanje. Pokazao mi je kako sam ja kao surfer na lineupu (pozicija na kojoj se čeka i lovi val). Surferi ne hvataju svaki val već čekaju na onaj “pravi,” koji je vrijedan njihova truda i vremena.
Kada manji val naiđe umjesto mahnitog veslanja kako bi došao na vrh vala surfer se “odgurne” tek toliko da se dovoljno uzdigne iz vode kako bi val prošao ispod njega. Cilj je naime pričekati na onaj “pravi” val. Neugodni događaji na mom radnom mjestu podsjetili su me na te male valove. Uvidio sam da je najbolje da ih jednostavno propustim.
Mentalni trik? Možda, no djeluje. Uz malo vježbe, naučio sam se uzdignuti iznad situacija koje su mi išle na živce i koje su me umarale i iscrpljivale.