Priča o Isusovom životu počinje pričom o Njegovom rođenju, kao što nam je rečeno u Matejevom i Lukinom evanđelju. Stari Zavjet je predskazao Njegov dolazak; otkrivajući specifične detalje o obećanom Spasitelju, a u Evanđeljima pak nalazimo ispunjenje proročanstava koja se odnose na Isusov život, smrt i uskrsnuće, koje je donijelo spasenje čitavom svijetu.

Prilikom pisanja izvješća o Isusovom rođenju, Matej i Luka predočavaju različite aspekte i događaje istih stvari. Matejev osvrt usredotočuje se na Josipa i njegovu ulogu, dok Luka pak priča priču s Marijinog stajališta.

Matej opisuje Josipa kao “pravednog” čovjeka, što znači da se Josip pridržavao Božjih zakona. Bio je zaručen za mladu ženu, Mariju koja je “prije nego što su se vjenčali zatrudnjela po Svetom Duhu” 1 U prvom stoljeću, u Palestini, tijekom zaruka Marija je već bila smatrana Josipovom ženom, iako još nisu živjeli zajedno, i tijekom tog vremena Marija je zatrudnjela.

Evanđelje po Luki kaže nam da je anđeo Gabrijel poslan da kaže Mariji da je ugodila Bogu:

Gabriel joj je rekao: “Pozdravljam te, milošću obdarena! Gospodin je s tobom. Ne boj se, Marijo, jer si stekla Božju naklonost. Znaj, zatrudnjet ćeš i roditi sina kojeg ćeš nazvati Isus. On će biti velik i zvat će se Sinom Svevišnjega Boga… i zauvijek će vladati Jakovljevom kućom i njegovo će Kraljevstvo trajati vječno. Na to je Marija rekla anđelu: Kako je to moguće? Pa ja sam još djevica! Anđeo joj je odgovorio: “Sveti Duh sići će na tebe i sila Svevišnjega prekrit će te. I zato će se sveto dijete, koje ćeš roditi, zvati Božjim Sinom.” 2

Ovo začeće je kao nijedno drugo u povijesti. Marija je zatrudnjela Božjim stvaralačkim činom. Nije nam rečeno kako se to točno dogodilo, kao što nam nije bilo rečeno kako je Bog stvorio svijet, osim da je rekao da ga je stvorio.

Marija daje svoj pristanak kada kaže: “Gospodinova sam sluškinja, neka sa mnom bude tako kao što si rekao.”3

Fulton Sheen lijepo opisuje takvu situaciju:

Ono što se naziva Navještenje zapravo je Bog koji traži dopuštenje od stvorenja da Mu pomogne postati dio čovječanstva…Bog je zamolio ženu, predstavnika ljudskog roda, da mu dobrovoljno da ljudsko tijelo i ljudsku narav. 4

Anđeo je dao do znanja Mariji što će se dogoditi te joj reče da je njezina starija rođakinja, Elizabeta, također zatrudnjela. „Odmah nakon toga Marija se spremila i žurno krenula u mjesto u brdovitom kraju Judeje,“ u posjet Elizabeti koja je, baš kao što je to Gabrijel i rekao, čudesno zatrudnjela sa sinom, iako je bila nerotkinja i njezino je vrijeme za rađanje bilo prošlo. 5 Marija je ostala s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vratila kući, u Nazaret.

Po povratku, suočava se s očiglednim problemom. Bila je u trećem mjesecu trudnoće i Josip je znao da on nije bio otac djeteta. Bio je iznevjeren, izdan i možemo samo zamisliti bol, tugu i ljutnju koju je osjećao „dok je mislio o tim stvarima.“ 6

Da je Josip optužio Mariju za preljub, mogla je biti kamenovana, po Mojsijevom zakonu. 7 Ali “Njezin je muž Josip bio dobar čovjek i nije ju želio izložiti javnoj sramoti pa je odlučio tajno raskinuti zaruke.” 8

Nije bilo moguće razvesti se u potpunoj tajnosti jer je isprava ili potvrda o razvodu morala biti uručena u prisustvu dvaju svjedoka, i bez obzira koji god razlog Josipov naveo, svi bi zaključili da je preljuba zapravo bila pravi povod. Rekavši da je Josip sve riješio na miran i tih način, Matej je zapravo rekao da Josip nije javno optužio Mariju za preljubu. Josip je bio pravedan čovjek koji se pridržavao Božjih zakona te bi stoga bilo ispravno da se je razveo. No, odlučio je biti milostiv i ne navesti preljub kao razlog.

No dok je o tome razmišljao, u snu mu se pojavio Gospodinov anđeo i rekao mu: “Josipe, Davidov sine, ne boj se uzeti Mariju za ženu jer ono što je u njoj, začeto je po Svetom Duhu.21 Ona će roditi sina, a ti ga nazovi Isus, jer će spasiti svoj narod od njegovih grijeha.”24 Kad se Josip probudio, učinio je kako mu je zapovjedio Gospodinov anđeo. Uzeo je Mariju i odveo je svojoj kući da mu bude žena.25 Ali nije živio s njom, kao što bi muž živio sa ženom, dok nije rodila sina kojemu je dao ime Isus. 9

Poruka koju je dobio u snu bila je odgovor na njegove misli o razvodu. Anđeo mu je rekao da je dijete od Duha Svetoga, te se zato ne treba bojati da će prekršiti Božje zakone ako se oženi Marijom, jer preljub nije bio počinjen. Josip potom poduzima sljedeći korak i uzima Mariju u svoj dom, preuzima odgovornost za nju i postaje zakoniti otac svom dijetetu, koje se uskoro trebalo roditi.

Poslije nekoliko mjeseci Marija se vratila iz posjete Elizabete i zajedno sa Josipom krenula u Betlehem. Rečeno nam je da su krenuli na put jer je Oktavijan, poslije nazvan Car August naredio popis stanovništva i židovski običaji zahtijevali su od Josipa da putuje u Betlehem, dom svojih predaka, budući da je bio iz kuće i loze kralja Davida.

Luka opisuje kako je Josip išao iz Nazareta, u Galileji, do Betlehema, sela u Judeji, 10-tak kilometara od Jeruzalema, da bi se prijavio, i Marija ga je pratila. Dok su bili u Betlehemu, došlo je vrijeme da rodi. “Tijekom njihovog boravka u Betlehemu, Mariji se približilo vrijeme porođaja, pa je rodila sina, svoga prvorođenca. Budući da za njih nije bilo mjesta u prenoćištu, Marija je povila dijete u plahtice i položila ga u jasle.” 10

U poljima oko Bethlehema pastiri su čuvali svoje ovce.

Ukazao im se Gospodinov anđeo, a Gospodinova je slava zasjala oko njih pa ih je obuzeo strah. Anđeo im je rekao: “Ne bojte se, donosim vam dobru vijest koja će svim ljudima donijeti veliku radost. Danas vam se u Davidovom gradu rodio Spasitelj. On je Mesija, Gospodar. Evo kako ćete ga prepoznati: pronaći ćete dijete povijeno u plahtice kako leži u jaslama.”11

To je bio treći put da se anđeo pojavio i obzanio što je Bog činio donoseći Isusa u ovaj svijet. Prvi put se prikazao Mariji, drugi put Josipu, a sada i pastirima. U ovom slučaju, slava Božija tj. Božji sjaj u obliku blistave svjetlosti — obasjao je pastire.

Rečeno nam je da se “Odjednom uz anđela pojavila i velika nebeska vojska. Slavili su Boga riječima: “Neka je slava Bogu na Nebu, a na Zemlji mir ljudima koji su mu po volji.” 12

Kada je Isusu bilo otprilike mjesec dana, Josip i Marija odlučili su prinijeti žrtvu u hramu. Tada su susreli Šimuna, pravednog i pobožnog čovjeka koji je “željno čekao Mesiju da dođe i izbavi Izrael. Kad su Marija i Josip došli prikazati malog Isusa Gospodinu, kako je zakon zahtijevao, Šimun … uze dijete u naručje i pohvali Boga govoreći … “Vidjeh tvoje spasenje koje si pripravio za sve ljude. On je svjetlo da objavi Boga narodima i on je slava naroda tvoga Izraela!” 13 Čuvši Šimunove riječi o njihovom Sinu, Josip i Marija ostali su zapanjeni.14

Apostol Matej opisuje pored drugih aspekata Isusovog rođenja i posjet mudraca. Isus se rodio u Betlehemu, u pokrajini Judeji, za vladavine kralja Heroda. U to su vrijeme došli mudraci s Istoka u Jeruzalem, raspitujući se: “Gdje je novorođeni kralj Židova? Vidjeli smo njegovu zvijezdu kako izlazi na istoku pa smo mu se došli pokloniti.” 15

Ne znamo odake su točno mudraci došli, no najvažnija činjenica je da su došli izvan Izraela. Matej opisuje kako je Bog činio novu stvar naglašavajući činjenicu da su u vrijeme Isusovog rođenja pogani bili privučeni svjetlošću Božjeg Sina.

Kada su mudraci došli u Bethlehem, “Ušli su u kuću i ugledali dijete s njegovom majkom Marijom pa su kleknuli i poklonili mu se. Zatim su odmotali svoje darove i dali mu zlato, tamjan i smirnu.” 16 Nikad nam nije rečeno koliko je mudraca tamo bilo, iako po tradiciji vjerujemo da su bila trojica, pošto je Isus dobio tri dara.

I dok se približavamo kraju priče o Isusovom rođenju, možemo vidjeti kako se polako ispunjava Božje obećanje o Mesiji (Spasitelju) koji će otkupiti čovječanstvo. Pošto se to obećanje trebalo ispuniti u ovom fizičkom, materijalnom svijetu, Bog je odlučio ući u ovo vrijeme, i u ovaj svijet. Poslao je Svog Sina, i povjerio ga odanim vjernicima, Josipu i Mariji, ispunjavajući tako starozavjetno proročanstvo o dolasku Spasitelja i stvarajući prigodne uvjete za obećano spasenje.

Ulazak Boga u svijet i Njegov život sa svojim stvorenjima; kako bi se pomirio s čovječanstvom, kroz smrt i uskrsnuće svoga Sina; najznačajniji je događaj u ljudskoj povijesti. Evanđelja nam govore kako Isusov život, od rođenja do smrti i nakon toga, ispunjava Božja obećanja i pokazuje Njegovu veliku ljubav prema čovjeku. Božja je želja da budemo Njegova djeca i da smo sretni.

  1. Evanđelje po Mateju 1:18 SHP ↑
  2. Evanđelje po Luki 1:28, 30–35 SHP ↑
  3. Evanđelje po Luki 1:38 SHP ↑
  4. Fulton J. Sheen, Life of Christ – Život Kristov (New York: Doubleday, 1958), 9,10 ↑
  5. Evanđelje po Luki 1:39 ↑
  6. Evanđelje po Mateju 1:20 ↑
  7. Ponovljeni zakon 22:20,21. ↑
  8. Evanđelje po Mateju 1:19 SHP ↑
  9. Evanđelje po Mateju 1:20, 21, 24,25 SHP ↑
  10. Evanđelje po Luki 2:6,7 ↑
  11. Luke 2:9–12 ↑
  12. Evanđelje po Luki 2:13,14 ↑
  13. Evanđelje po Luki 2:25, 27,28, 30–32 SHP ↑
  14. Vidi Evanđelje po Luki 2:33. ↑
  15. Evanđelje po Mateju 2:1, 2 ↑
  16. Evanđelje po Mateju 2:11 SHP ↑