Evanđelje po Luki govori o Isusovom iznenadnom susretu sa Zakejem, Židovom, glavnim sakupljačem poreza i nameta za rimsku vlast.

Isus je ušao u Jerihon i prolazio gradom. U njemu je živio neki čovjek koji se zvao Zakej. On je bio glavni poreznik i vrlo bogat čovjek.1

Prijevod Biblije Kralja Jakova koristi riječ carinik, što je također naziv za poreznika. Carinici ili poreznici nisu bili omiljeni u židovskom narodu, ne zato jer su sakupljali porez za Rim već zato što su na porez dodavali dodatnu naknadu kako bi platili svoje troškove, a uz to i zaradili. Ponekad bi ti ljudi unajmili druge da skupljaju porez umjesto njih, i tako bi postali glavni poreznici, kao Zakej, na primjer. Jedan autor je to ovako objasnio: “Izravni porez sastojao se od biračkog poreza (poreza koji su svi plaćali) i poreza na zemlju (poreza na žetvu.) Kao dodatak ovim izravnim porezima, tu je bio neizravni ili posredni porez na svu robu koja je kupljena ili iznajmljena u tom području.” 2

Jerihon je bio poznato mjesto za naplatu cestarine, jer su mnogi trgovci između Judeje i Perea prolazili kroz grad, što je značilo da je skupljanje poreza u Jerihonu bio vrlo unosan posao.

Želio je vidjeti tko je Isus, ali je bio niskog rasta pa od silnoga naroda nije mogao ništa vidjeti. 3

Zakej je vjerojatno čuo o Isusovoj službi i to ga je potaklo da sazna više. No, prvo se morao suočiti s izazovom. Naime, između njega i Isusa nalazila se ogromna gomila ljudi. Zakej je bio nizak te nije mogao vidjeti što se događa. Ako je želio vidjeti Isusa, Zakej je morao biti domišljat, a domišljat je i bio.

Stoga je otrčao naprijed do mjesta kuda je Isus trebao proći i popeo se na divlju smokvu da bi bolje vidio. 4

Ova vrsta drveća je slična hrastu, no s kratkim deblom i širokim granama koje olakšavaju penjanje. Ponižavajuće je bilo za odraslog čovjeka da se penje na jedno takvo drvo, naročito za osobu koja je bogata i ima visoki položaj u društvu. Upravo zbog toga Zakajevo djelo pokazuje da se tu radilo više od same znatiželje.

Kad je Isus došao do tog mjesta, pogledao je prema gore i rekao Zakeju: “Siđi brzo, Zakeju! Danas ću biti tvoj gost.” 5

Isus ga nije samo vidio, nego ga je i oslovio po imenu. Ne znamo kako je Isus znao Zakajevo ime; možda jednostavno jer je On bio Bog, kao kada je “vidio Natanaela kako mu prilazi te mu je rekao: ‘Evo pravog Izraelca koji nije varalica.’ ‘Odakle me poznaješ?’ upitao je Natanael. ‘Vidio sam te dok si bio ispod smokve, prije nego što te Filip pozvao,’ odgovorio mu je Isus.” 6 Ili je čuo kako ga ljudi zovu ili je pak pitao nekoga kako se zove.

Zakej je brzo sišao i sav sretan srdačno ga primio u kuću. Svi su to vidjeli i počeli mrmljati. “Otišao je u goste grešniku.” 7

I dok je Zakej bio presretan što mu je Isus došao u goste, ostali su gunđali i prigovarali. Nazivajući Zakeja “grešnikom” mnoštvo je najvjerojatnije izražavalo javno mišljenje o poreznicima, koji su varali i iskorištavali narod, te su optužili Isusa što se družio s takvim ljudima.

A Zakej je ustao i rekao Gospodinu: “Gledaj, Gospodine, polovicu svega što imam dat ću siromašnima. A ako sam ikoga u čemu prevario, vratit ću mu četverostruko.” 8

Zakejevo očitovanje odnosi se i na sadašnjost, i na budućnost. Naime, obećao je odmah dati polovicu imovine siromašnima, a potom i da će četverostruko vratiti onima prema kojima nije bio pošten. Zakejev susret s Isusom korjenito je promjenio njegov stav prema materijalnim vrijednostima. Čovjek koji je do tada iskorištavao ljude preobratio se u čovjeka koji im je počeo pomagati.

Zakejevo obvezivanje da će dati polovicu svoje imovine drugima i čestverostruko nadoknaditi izgubljeno onima koje je prevario, prevazišlo je sva očekivanja. U judaizmu, davanje 20% od onoga što imate je vrlo velikodušno, a davanje povrh toga smatra se ne razboritim činom. Ako je netko ucjenjivao svog sunarodnjaka, morao je platiti dodatnih 20%. Njegovo obećanje pokazuje da se promijenio. Znao je da je varao te se obvezao platiti onima koje je prevario. Čineći to, Zakej je postao primjer kako velikodušno postupati s novcem.

Isus mu je rekao: “Danas je spasenje došlo u ovu kuću jer je i ovaj čovjek Abrahamov sin. Sin je Čovječni došao potražiti i spasiti izgubljene.” 9

Zbog promjene koju je doživio, spasenje je došlo u njegovu kuću. U Djelima apostolskim na više mjesta se spominje da su svi ukućani primili spasenje. 10 Zakejev položaj poreznika nije spriječio njegov pristup Bogu, niti je smetao njegovim ukućanima, a njegov ispravan odnos prema Isusu donio im je istinsko spasenje.

Smisao Isusovog života i razlog Njegovog rođenja, života, smrti i uskrsnuća bio je “spasiti izgubljene.” U Zakajevom susretu s Isusom nalazimo primjer spasenja jedne takve osobe. Zakej nije bio najprikladniji kandidat za spasenje. Ne samo da je bio grešnik, već je i radio za tiransku vladu Rimskog Carstva te se obogaćivao na račun svog vlastitog naroda. Međutim, susret s Isusom potpuno ga je promijenio. Isus je bio spreman vidjeti dalje od ljudskog karaktera i posla s kojim se bavio. Isus je bio spreman družiti se s nekim koga je društvo odbacilo i pružiti mu mogućnost da primi spasenje.

Bože pomozi nam da svi budemo slika Isusa, kada se susrećemo s onima na koje se gleda s prezirom, pa čak i s onima koji su povrijedili i nas, i druge. Pokažimo ljubav, toleranciju i oprost svima s kojima dođemo u dodir. Dajmo sve od sebe kako bismo bili poput Isusa.

  1. Evanđelje po Luki 19:1,2 SHP ↑
  2. Bock, Luke Volume 1: 1:1–9:50, 331 ↑
  3. Evanđelje po Luki 19:3 SHP ↑
  4. Evanđelje po Luki 19:4 ↑
  5. Evanđelje po Luki 19:5 SHP ↑
  6. Evanđelje po Ivanu 1:47, 48 ↑
  7. Evanđelje po Luki 19:6,7 SHP ↑
  8. Evanđelje po Luki 19:8 SHP ↑
  9. Evanđelje po Luki 19:9,10 SHP ↑
  10. Djela apostolska 11:13,14, 16:15, 31, 18:8. ↑