Prije nekoliko godina doživjela sam nešto zaista zastrašujuće. Bližio se kraj napornog radnog tjedna. Već sam bila poprilično iscrpljena, kada me je kći nazvala iz Čilea i rekla mi kako su ona i njezina obitelj preživjeli potres skupivši se ispod štokova ulaznih vrata. Potom sam čula da je jedan od mojih unuka imao bolove u prsima od reumatoidnog artritisa i da su se liječnici pribojavali za njegov život. Sve te misli su mi navrle na pamet kada sam tog subotnjeg poslijepodneva prilegla da se odmorim. Kada sam se probudila ničega se više nisam sjećala.
Na svu sreću troje moje odrasle djece bili su tada kod mene u posjeti, te su se pobrinuli za mene. Bila sam svjesna i razborita i u bolnici su mi savjetovali da pričekam jedan dan i vidim da li će se moje stanje poboljšati ili pogoršati. Bojala sam da mi se sjećanje neće vratiti, no nisam zaboravila molitvu i često sam se molila za ozdravljenje. Nakon večere, kći mi je predložila da se prilegnem malo i poslušam svoje kršćanske inspirativne audio zapise.
Naslove jednog od audio zapisa bio je “Nepromjenjivi Krist”. U njemu, autorica Virginia Brandt Berg govori o križu koji je napravio portugalski moreplovac Vasco da Gama, u Macau, u 16.stoljeću. Bio je vrlo velik te je postavljen na jedan od kamenih zidova katedrale. Katedralu su naposljetku uništili vrijeme i tajfuni, no zid s velikim križem stajao je sve do 1825.godine kada je, neki kažu, onuda prošao budući engleski guverner Hong Konga Sir John Bowring. Pogled na veličanstveni križ koji je tamo stajao vjekovima potaknuo ga je da napiše pjesmu pod nazivom “Križem Kristovim se dičim,” koja je kasnije pretvorena u himnu. Audio zapis završava s još jednom himnom “Ostani sa mnom.” (1847.)
U glavi sam zamislila sliku velikog križa kako blista pored obale. Istinita priča i hvalospjevi vratili su mi potreban spokoj. Osjetila sam mir i radost prije nego sam utonula u slatki, okrijepljujući san. Kada sam se sljedećeg jutra probudila, pamćenje mi se u potpunosti vratilo. Sve je bilo normalno.
Situacije koje su me zabrinjavale u međuvremenu su se riješile. Obitelj moje kćeri je dobro, kao i moj unuk. Naučila sam da ne pretjerujem s fizičkim poslom i da se ne brinem previše. Najviše od svega, naučila sam se priviti uz križ Kristov koji uvijek svijetli mirom i radošću.