Želja da se uradi nešto dobro, da se nešto promijeni i da se pronađe svrha života je nešto što većina nas ima u sebi, kao neki ugrađeni kompas.
Međutim, iako su mala djela dobrote često zanemarena, ona značajno mogu utjecati na nečiji život. Davanje prostora osjećaju nedostatnosti može djelovati obeshrabrujuće na nas, do te mjere da se ne odazovemo Božjem pozivu kada nam se pruži prilika da učinimo dobro.
Jedna moja prijateljica ispričala mi je o nezaboravnom susretu koji je nedavno doživjela. Jednom je skoknula u dućan da kupi nešto na brzinu no kada je nakon nekoliko trenutaka izašla, užasnula se. Automobilu ni traga. Naime, u žurbi je zaboravila povući ručnu kočnicu i u tom trenutku auto se polako kotrljao niz ulicu, i to prema prometnom raskrižju! Onda se nešto nevjerojatno dogodilo. Čovjek odjeven u prnjave dronjke potrčao je za automobilom, bacio se na njega i nadljudskim naporom usmjerio ga prema obližnjem pločniku gdje ga je uspio na kraju i zaustaviti. Stajala je tako, zapanjeno, bez riječi i zahvaljivala se Bogu na neznančevoj intervenciji.
Rekla mi je da je tada shvatila da svatko može napraviti razliku i to ne bilo kakvu, nego značajnu razliku i spasiti dan. Samo treba iskoristiti trenutak i učiniti nešto. Njezin automobil mogao je prouzročiti veliku štetu. Uvidjela je da svi mi možemo biti blagoslov drugima, ako ne oklijevamo u slučaju potrebe.
Slušajući priču moje prijateljice poželjela sam biti pažljivija i svjesno tražiti prilike gdje mogu napraviti razliku. Uostalom, svi se ponekad suočavamo s teškim bitkama, a biti ljubazan i izaći nekome u susret može skinuti teret i unijeti tračak sunca u njegov ili njezin život. Važno je biti suosjećajan i ljubazan prema drugima, pogotovo kada toliko ljudi danas pati na ovom svijetu. Ljubaznost može otvoriti vrata i tebi i drugima, poput prosjaka čije je dobro djelo spasilo dan i donijelo mu lijepu nagradu.
Nijedan čin dobrote, bez obzira koliko mali bio, nije uzaludan.