U Prvoj Ivanovoj poslanici čitamo kratku, ali mudru izjavu da je “Bog ljubav” (Prva Ivanova poslanica 4:8). Ivan dalje objašnjava: “U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu” (Prva Ivanova poslanica 4:9).
Iako se izraz “Bog je ljubav” ne nalazi u Starom zavjetu, Bog je, od Knjige Postanka do Malahije, prikazan kao Onaj koji vjerno i vječno voli. U cijelom Starom zavjetu čitamo o Božjoj postojanoj ljubavi koja “traje tisuću naraštaja” i “od vječnosti do vječnosti” (Ponovljeni zakon 7:9 i Psalam 103:17)
U Novom zavjetu Isus je prikazan kao Božja ljubav prema čovjeku. Uputio je one koji vjeruju u Njega da slijede Njegova učenja kako bi ostali u Njegovoj ljubavi i prenosili tu ljubav drugima (Evanđelje po Ivanu 15:9,10). Isus nam je poslao Duha Svetoga da nam pomogne hoditi u Božjoj ljubavi i podsjeti nas svemu što nas je On poučio (Evanđelje po Ivanu 14:26). Prisutnost Duha Svetoga u našim životima očituje se u ljubavi, dobroti i ljubaznosti prema drugima (Poslanica Galaćanima 5:22)
U Novom zavjetu postoje četiri riječi koje su na engleski prevedene kao ljubav, a imaju različita značenja u izvornom grčkom jeziku. Najčešće korištena riječ za ljubav u Novom zavjetu je agape. Ta se riječ u Bibliji koristi kao ljubav prema Bogu. Naprimjer, u Prvoj Ivanovoj poslanici 4:8, kada se kaže da je Bog ljubav, agape je izvorna grčka riječ. Sve što Bog čini proizlazi iz Njegove ljubavi.
Agape se također koristi za opisivanje naše ljubavi prema Bogu i bližnjemu, kao u dvije najveće zapovijedi (Evanđelje po Marku 12:30,31), i ljubav Kristovu koju trebamo pokazati drugima. “Dajem vam novu zapovijed: da volite jedni druge. Volite se međusobno onako kako sam ja volio vas.” (Evanđelje po Ivanu 13.34). To je ljubav koju je Isus pokazivao tijekom svog ovozemaljskog života i koja ga je potaknula da položi svoj život za nas kako bismo mogli zauvijek živjeti s Njim.
Kao kršćani, pozvani smo oponašati požrtvovnu ljubav koju je Isus pokazao, kao što je Pavao napisao: “Nastojte biti poput Boga budući da ste njegova voljena djeca. Živite životom ljubavi. Volite druge onakvom ljubavlju kakvom je Krist volio nas, kad je prinio samoga sebe radi nas kao mirisni prinos i Bogu ugodnu žrtvu.” (Poslanica Efežanima 5:1,2) Kada čitamo Evanđelja i Pisma, u svakom poglavlju vidimo tu agape ljubav koja stavlja tuđe potrebe ispred vlastitih, koja prihvaća da joj bude neprijatno, i dobrovoljno se žrtvuje za dobrobit nekog drugog. To je ljubav koja pokazuje ljubaznost, dobru volju i posvećenost pomaganju drugima, a da pritom ne očekuje ništa zauzvrat.
Biblija kralja Jakova je engleski prijevod Biblije iz 1611.,ujedno i najpoznatiji prijevod na engleskom jeziku. U njoj se agape često prevodi kao “milosrđe”, što nam pomaže razumjeti da je ova ljubav davanje, nesebična ljubav; ljubav na djelu. Poziv da oponašamo Isusovu ljubav je poziv na pokazivanje dobrote, suosjećanja i ljubavi – ne samo prema onima koji su nam bliski i s kojima nam je ugodno, već i prema onima koji misle, vjeruju i djeluju drugačije od nas. Uostalom, Isus nam je rekao da volimo čak i svoje neprijatelje i one koji nas vrijeđaju ili zlostavljaju.
Apostol Pavao definirao je ljubav u Prvoj poslanici Korinćanima 13 i objasnio kako se očituje. To se poglavlje također naziva i “Poglavlje o ljubavi”. Napisao je: “Ljubav je strpljiva i uslužna. Ljubav nije zavidna. Ljubav se ne hvali i ne oholi. Nije nepristojna. Ne traži za sebe. Nije razdražljiva. Ne pamti zlo. Ne veseli se nepravdi, a veseli se istini. Ljubav sve štiti, sve vjeruje, uvijek se nada i uvijek ustraje.” (Prva poslanica Korinćanima 13:4-7)
Drugi prijevodi Biblije koriste različite riječi za ovaj odlomak, što nam pomaže da bolje razumijemo njegovu poruku. Na primjer, jedna nam verzija govori da ljubav “uvijek štiti, uvijek vjeruje, uvijek se nada, uvijek ustraje” (Prva poslanica Korinćanima 13:7), a druga pak uči da ljubav “ne mora uvijek imati zadnju riječ…ne raduje se nepravdi, već se iskreno raduje kad istina pobijedi. Ljubav nikad ne odustaje, nikada ne gubi vjeru, uvijek se nada i ustraje u svim okolnostima” (Prva poslanica Korinćanima 13:5-7).
Ova lista izazova je dobro mjerilo za nas dok nastojimo hodati u Kristovoj ljubavi i utjeloviti Njegovu ljubav, suosjećanje i dobrotu prema drugima kroz naše živote, naše riječi i djela. Isus je dao neke primjere kako pokazati ovu ljubav u svakodnevnom životu. Rekao je: “Daj svakomu što te traži, a ako ti tko nešto uzme, ne zahtijevaj da ti vrati! Ono što želite da ljudi čine vama, i vi činite njima.” (Evanđelje po Luki 6:30,31) Zatim je nastavio: “A vi volite svoje neprijatelje! Činite im dobro i posuđujte, ne očekujući ništa zauzvrat. Tada će vaša nagrada biti velika i bit ćete sinovi Svevišnjega jer je on dobar prema nezahvalnima i zlima. Budite milosrdni, kao što je i vaš Otac milosrdan!… Dajte i dobit ćete!” (Evanđelje po Luki 6:35-38).
Prva Ivanova poslanica izražava važnost provođenja ljubavi u djelo u našem svakodnevnom životu na sljedeći način: “Draga dječice, nemojte voljeti samo riječima i pričanjem nego pravom ljubavlju koja se iskazuje djelima.” (Prva Ivanova poslanica 3:18) U svom pismu, Jakov nam daje neke konkretne primjere stavljanja naše vjere u djelo: „Bratu ili sestri mogu nedostajati odjeća ili svakodnevna hrana. Recimo da im netko od vas kaže: “Budite mi dobro. Nadam se da ćete se ugrijati i najesti.” Ako tako kažete, a ne date im što treba njihovom tijelu, kakva je korist od toga? Isto je tako i s vjerom, ako nema djela, mrtva je.” (Jakovljeva poslanica 2:15-17)
Očitovanje Kristove ljubavi u svakodnevnom životu, postupcima i odnosima s drugima je ključno za življenje života koji odražava Isusa drugima i privlači ih k Njemu. Donošenje odluka da se razvije kršćanski karakter, da se odbaci stara narav i prihvati Kristov um, kao što je to napisao apostol Pavao, također je izraz ljubavi (Poslanica Efežanima 4:20-24). Kršćanske vrline, kao što su ljubav, suosjećanje, dobrota, ljubaznost, blagost i strpljenje, ukorijenjene su u Kristovoj ljubavi koja nas nadahnjuje i potiče na bolji život. (Druga poslanica Korinćanima 5:14).
Volimo Boga jer je On prvi volio nas (Prva Ivanova poslanica 4:19), i na temelju Njegove ljubavi, trudimo se biti više poput Njega, da odražavamo Njega i Njegovu ljubav prema drugima – čak i ako je taj odraz samo slabašan sjaj onoga tko On u potpunosti jeste. Ali koliko god se taj sjaj činio slabim, naše ljubazne riječi i djela izvršena u Njegovoj ljubavi blistaju u ovom svijetu tame i daju slavu onome koji nas je stvorio i spasio, koji nas je volio i još uvijek nas voli, i s kojim ćemo provesti vječnost (Evanđelje po Mateju 5:16). Neka svatko od nas raste u kristolikosti kako bismo bolje odražavali Božju ljubav i dobrotu prema svakoj osobi koju naš život dotakne.