Jedna stvar koja se čini jedinstvenom u Bibliji je da su “heroji vjere”, s izuzetkom Isusa, naravno, bili daleko od savršenih ljudi. Prikazani su, kao što izreka kaže, sa svim svojim manama i nedostacima. Volim povijest, i ako puno čitate antičku povijest ili književnosti, naviknete se na heroje koji su opisani kao lavovi. Čini se, da su njihove mane, ako su ih uopće imali, bile izbrisane ili zanemarene. No, to nije slučaj s biblijskim velikanima. Osobno mislim da takav pristup gdje su biblijski heroji bili grješnici poput nas daje Bibliji puno više vjerodostojnosti.
Posebno me ohrabruje čitanje o Isusovim najbližim učenicima. Počnimo s Petrom. Tradicionalno smatran poglavarom Isusovih sljedbenika, Petar se odrekao Isusa one noći kada mu je ovaj najviše trebao, u noći kada je bio suđen i osuđen na smrt. Petar je čak tri puta zanijekao Isusa. “A Petar se počeo kleti i preklinjati: ‘Ne poznajem čovjeka o kojem govorite! ’” (Evanđelje po Marku 14:71) Psovao je i kleo? To ne zvuči baš kao neki svetac.
Ivan je sebe u svom Evanđelju nazvao: “učenikom kojeg je Isus volio” (Evanđelje po Ivanu 21:20), ali Marko bilježi incident koji Ivana i njegovog brata, Jakova ne opisuje u najpovoljnijem svjetlu:
“Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, došli su Isusu i rekli: Učitelju, želimo da nam učiniš ono što te budemo tražili. Isus im je rekao: Što želite da učinim za vas? Oni su odgovorili: ‘Dopusti nam da sjedimo s tobom u tvojoj slavi, jedan s tvoje desne strane, a drugi s lijeve.’ (Evanđelje po Marku 10:35-37) Matej o istom događaju pak piše: “Kad su ostala desetorica učenika to čula, razljutila su se na ovu dvojicu braće”. (Evanđelje po Mateju 20:20-24)
Ovo nije bio prvi put da su se učenici svađali tko je od njih najvažniji. “Kada su došli u Kafarnaum i ušli u neku kuću, Isus je upitao svoje učenike: O čemu ste među sobom raspravljali putem? Oni nisu ništa odgovorili jer su putem raspravljali o tome tko je od njih najveći.” (Evanđelje po Marku 9:33, 34)
A tu je bio i carinik Matej. Carinici su bili poreznici, ljudi na lošem glasu, prezreni od svih, ljudi koji bi se često okoristili svojim položajem. Rimljani su uspostavili sustav carina kao način prikupljanja poreza s osvojenih područja. Na dražbi su prodavali porezna prava regije najboljem ponuditelju, koji je zatim obećao da će godišnje vratiti taj iznos novca u carsku blagajnu.
U stvarnosti, ti su poreznici bili slobodni prikupiti koliko su mogli i zadržati višak za sebe. U biti sami su odlučivali iznos poreza. Bio je to nemilosrdan i krajnje nepravedan sustav koji je siromašne gurao u još veće siromaštvo. Neka od najvećih imena u Rimu, poput Bruta i Kasija, saučesnika u zavjeri za ubojstvo Cezara, bili su vlasnici takvih tvrtki, ali nisu upravljali njima, jer pravno gledano, Rimljanima nije bilo dopušteno sudjelovati u takvom prljavom poslu.
Dakle, Matej je bio dio tog koruptivnog lanca, vjerojatno radeći kao podizvođač. Čini se da je čak imao i odabrano mjesto pored jednih od gradskih vrata gdje je ubirao porez – carinu, na svu robu koja je ulazila i izlazila. Za pobožne Židove, njegovo financijsko poslovanje s poganima učinilo ga je ritualno nečistim. Matej nikako nije bio ugledan član židovskog društva.
A ostali učenici? Andrija, Tadej, Filip i Natanael (koji se zvao i Bartolomej) jedva se spominju u četiri Evanđelja, ali znamo da je još jedan – Šimun – bio pristaša borbene antirimske skupine zelota koja se zaklela da će svrgnuti rimske okupatore i njihovu marionetsku vladu. I naravno, Toma je postao poznat po tome što je sumnjao u Isusovo uskrsnuće. Da ne spominjemo Mariju Magdalenu, iz koje je Isus istjerao sedam đavola (Evanđelje po Luki 8:2), ali je ona bila prva kojoj se On ukazao, nakon uskrsnuća.
A što je s protagonistom knjige Djela apostolskih? Pavao je bio preobraćeni farizej koji je, prema vlastitim riječima, prethodno “proganjao Crkvu Božju i pokušavao je uništiti”. (Poslanica Galaćanima 1:13)
Ali ovi učenici – obični ljudi koji su svojom vjerom i odanošću Isusu postali izvanredni, moji su heroji i herojine. Oni su mi nadahnuće jer su unatoč svojim ljudskim slabostima i nedostacima bili vjerni Božjem pozivu i činili su čudesne stvari za Boga i svoje bližnje. Božjom milošću, i mi možemo biti vjerni Njemu i odgovoriti Njegovom pozivu.