Dok sam radio na ovom broju našeg časopisa, naišao sam na prekrasnu priču o dvojici velikana i želio bih sada tu priču podijeliti s vama.
U 19. su stoljeću u Engleskoj živjeli proslavljeni propovjednik Charles Spurgeon i George Müller, lopov koji se preobratio na kršćanstvo, a potom utemeljio nekoliko sirotišta za djecu.
Jednom je Spurgeon pokrenuo kampanju kako bi prikupio svotu od 300 funti koja je hitno bila potrebna jednom sirotištu kojeg je podupirao. Ostvarivši napokon svoj cilj, otišao je na počinak kao zadovoljan čovjek.
No prije nego je utonuo u san, začuo je Božji tihi glas: Daj tih 300 funti Georgu Mülleru i njegovom sirotištu u Bristolu.
“Ali Gospodine,” pobunio se Spurgeon, “mojim siročadima u Londonu nužno je potreban taj novac.”
Glas je bio miran i tih, no neumoljiv, Daj tih 300 funti Georgu Mülleru.
Spurgeon se borio neko vrijeme s tom mišlju, no na kraju se pokorio i otišao na spavanje.
Sljedećeg jutra otišao je do Müllera, i našao ga kako se moli u svom studiju. “George, Bog mi je rekao da ti dam ovih 300 funti,” rekao je.
“Baš sam se molio i pitao Boga točno za taj iznos!” ushićeno je uskliknuo Müller.
Spurgeonu je bilo drago zbog svog prijatelja, no još uvijek je bio malo potišten zbog svoje osobne situacije. Vrativši se u London, na radnom je stolu našao pismo. U njemu je bila donacija od 300 guinea (1 guinea je 1 funta i 1 šiling) i naslovljeno je bilo na njegovo sirotište. “Bog mi je vratio 300 funti,” rekao je “i to s kamata!”
Tajanstvi su putevi Gospodnji i Bog nas ne nagrađuje uvijek na isti način ili pak na način na koji mi to želimo ili mislimo da bismo trebali biti nagrađeni. Bog nas nikada neće iznevjeriti i uvijek će blagosloviti naše davanje.
Ovo izdanje Kontakta sadrži u sebi članke i svjedočanstva koja govore o kršćanskom stavu prema bogatstvu i materijalnom posjedovanju. Nadam se da će vas ove riječi ohrabriti i pomoći vam pri izgradnji vaše vjere.