Prvi scenarij
Pretrnula sam od straha začuvši gužvanje lima i pucanje plastike dok sam izlazila autom s parkinga. Žurilo mi se i samo sam djelomično bacila pogled na parkiralište prije nego što sam uskočila iza volana te nisam opazila kamionet koji je bio parkiran na neuobičajenom mjestu.
Brzo sam izašla iz auta kako bih procijenila štetu. Opazila sam gadnu pukotinu i udubinu na braniku svog auta i polupani zadnji žmigavac na kamionetu. Uzela sam komadić papira, napisala na njemu svoj broj telefona i ispriku te ga stavila ispod brisača drugog auto. Uzrujana i potištena izvezla sam se s parkirališta.
Željela sam izbjeći najveću gužvu, no kada sam došla do glavne ceste uvidjela sam, na svoje veliko razočaranje da je promet već bio dosta gust što je značilo da ću zakasniti na važan sastanak. Odmah sam počela nervozno lupkati prstima po volanu dok su se automobili oko mene vukli kao puževi, zakrčenim prometnim trakama.
Iživcirana nezgodom na parkiralištu, premotavala sam film u glavi pokušavajući dokučiti kako to da nisam vidjela onaj drugi auto. Dan je tek počeo, a želudac mi je već bio “zgrčen”. Odjednom mi neki manji kombi presječe put i uleti u traku, točno ispred mene. Spustila sam prozor i izderala se na vozača. Loš primjer kršćanskog razumijevanja i strpljenja, pomislila sam. Zapravo, tog dana nisam osjećala nikakvu milost Božju. Od samog početka sve je išlo po zlu, kao da sam se ustala na lijevu nogu.
Zaglavljena u prometu imala sam vremena razmišljati. U mislima sam se osvrnula na svoje nedavne jutarnje navike. Uvidjela sam da sam zbog posla istisnula Boga iz svog dnevnog rasporeda te sam najvjerojatnije od tada postala nervoznija, nestrpljivija i što nije tipično za mene – “kratkog fitilja.” I dok se promet polako raščišćavao odlučila sam se vratiti prijašnjoj navici i obnoviti svoje jutarnje druženje s Bogom.
Drugi scenarij
Raspored za sljedeći radni tjedan bio je prenatrpan i pregledavajući sve što sam trebala uraditi nisam mogla vidjeti kako ću naći vremena za bilo što drugo. Bilo mi je jasno da će mi trebati više izdržljivosti i strpljenja kako bi se nosila sa dodatnim teretom. Trebao mi je plan.
Odlučila sam se dignuti pola sata ranije. Pripremila sam materijale za čitanje, prazan notes i kemijsku te sam sve to stavila u dnevnu sobu za moj jutarnji sastanak s Bogom. Volim spavati i žrtvovati pola sata sna za mene nije mala stvar, no bila sam odlučna da pokušam ono što sam si zacrtala.
Kada je ujutro sat prvi puta zazvonio jedva sam ispuzala iz kreveta. Kao u nekom polusnu otišla sam do dnevne sobe i zavalila se u ugao kauča. Vani je još uvijek bio mrak, no uskoro su se začuli prvi cvrkuti ptica koje su nagovještavale nadolazeću zoru. Njihovo je glasanje zvučalo kao slava Bogu te sam potaknuta time i sama počela nabrajati svoje blagoslove.
Razbudila sam se potpuno s prvim zrakama sunca koje su polako pronalazile svoj put u sobu. Počela sam čitati knjigu s inspirativnim sadržajem za svaki dan. Nadahnuta tekstom koji kao da je bio napisan osobno za mene odlučila sam prepisati dotični odlomak u svoj notes. Potom sam se molila za svaki aspekt svojih poslova te sam provela vrijeme meditirajući nad spiskom odgovorenih molitvi. Nakon pola sata osjećala sam se svježijom i spremnijom da se suočim s danom ispred sebe.
Nakon što sam se počela pridržavati svojih polusatnih sastanaka s Bogom shvatila sam da nedostaci problema ili grešaka nisu bili razlozi mog uspjeha nego način na koji sam reagirala, kad bi mi se nešto preprečilo na putu. Moj odnos prema životnim izazovima pomogao je ublažiti padove i neuspjehe i sačuvati moje živce, a sigurna sam da je i olakšao život svima oko mene. Moji jutarnji trenuci s Bogom opet su postali dio moje svakodnevnice i ta druženja daju mi snagu da se suočim sa životom, sačuvam svoj mir, imam jasnoću misli i “probavim” situacije na korisniji način.