Zašto želim biti što bliže Isus? Zato jer želim osjetiti te posebne dodire ljubavi koje je On stvorio samo za mene.
On čini posebne stvari za svakog od nas. Ponekad ih opazimo, puno puta nam promaknu, a ponekad pak odamo zahvalu krivoj osobi. To Ga vjerojatno žalosti, no Isus nas previše voli da bi digao ruke od nas. I tako nam tijekom cijelog našeg života nastavlja pokazivati svoju ljubav i govoriti nam da nas voli.
Kao tinejdžerica borila sam se s različitim emocijama i osjećajima silne samoće. Imala sam potrebu da osjetim ljubav na opipljiv i vidljiv način. Jednog sam dana pored ceste ugledala prekrasnu maćuhicu. Pupoljak joj nije bio veći od mog nokta, a njena je stabljika bila dužine mog prsta. Pažljivo sam je ubrala i odnijela kući. Našla sam plastičnu čašu i stavila je pored mog kreveta. Nakon tjedan dana mahućica je još uvijek bila vedra i vesela, kao nova. Bila sam sretna.
A onda se nešto čudno dogodilo, nešto što se nikad prije i nikad kasnije nije dogodilo, barem ne u mom životu. Iz njene tanke stabljike počeli su nicati korjenčići koji su s vremenom postali sve duži i jači. Zasadila sam je u teglu i pred mojim je očima doslovno izrasla u biljku s nekoliko pupoljaka. Bila sam začuđena no istovremeno i ohrabrena spoznavši da je moj Tvorac, onaj koji je stvorio maćuhicu iz ničega, bio sa mnom. Uvidjela sam da me je oblikovao kroz moje uspjehe i padove, i usput pomagao mojim pupoljcima da procvjetaju.
Tijekom svih ovih godina upoznala sam Isusa kroz ljubav koju mi je iskazivao. Možda ti, mali dodiri ljubavi nisu ništa u usporedbi s čudima koji su potrebni ovom svijetu, no meni osobno bili su sve. Dokazao mi je da mu je stalo do mene i zato će moja ljubav zauvijek pripadati Njemu. Kao što je apostol Ivan rekao: „Mi ljubimo Boga jer je on nas najprije ljubio.“ 1
- Prva Ivanova poslanica 4:19 ↑