„Ostanite u meni, i ja u vama! Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe, ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u meni. Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u meni, i ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez mene ne možete ništa učiniti.“ 1
Istinitost ovog stiha dokazuje se i u mom životu. Kada se potrudim staviti Isusa na prvo mjesto u svom životu otvaraju mi se nova vrata i dobivam nove prilike da podijelim svoju vjeru s drugima. To mi se često događa tijekom svakodnevnih putovanja javnim prijevozom.
Jednom sam prilazeći punoj autobusnoj stanici opazila dvojicu ljudi koja su očigledno bila pod utjecajem ili alkohola ili droge. Jedan od njih držao je plastičnu vrećicu punu limenki piva. Bili su malo preglasni i svima su išli na živce. Moja prva reakcija bila je da se držim na pristojnom odstojanju i izbjegnem bilo kakve moguće neugodnosti.
A onda sam osjetila kao da me Bog gurka prema naprijed. “Idi, zapodjeni razgovor s njima!” U trenutku sam shvatila da sam ih zbog njihove vanjštine i ponašanja već “osudila” u svom srcu. Biblija pak kaže: “Ljudi gledaju na vanjštinu, a Gospodin gleda na srce.” 2 Isusa nije bilo briga za nečiji socijalni status ili stigmu kojom je osoba, kojoj je želio podariti ljubav i pažnju, bila obilježena. Čak su i njega nazvali pijancem te ga optužuli da se druži s pogrešnim ljudima. Unatoč svemu Isus je uvijek izabrao ljubav iznad ugleda i udobnosti.
Borila sam se sa sumnjama te nisam bila sigurna da li da slijedim Gospodinov mig ili ne. Naposljetku sam odlučila da im se obratim pa kud puklo da puklo. Pružila sam obojici evanđeoske letke i rekla im da se nadam da će im to uljepšati dan. Čovjek sa limenkama rekao je da je imao dosta loših iskustava s kršćanima koji su propovijedali o Isusovoj ljubavi dok su u drugu ruku licemjerno, s visoka, gledali na njega. “Ne želim ništa imati s takvim ljudima,” dobacio je.
Mnoštvo na autobusnoj stanici je raslo, i svi su u tišini slušali naš nesvakidašnji razgovor o spasenju.
Odjednom se siroviji i nepristojniji tip zlobno nacerio i glasno uzviknuo: “Primit ću Isusa ako ti se mogu zavući u hlače!” Shvatila sam da je samo želio uplašiti i posramiti vjernika na jedan skandalozan način i bila sam u pravu. Naime, prije nego sam mu uopće mogla odgovoriti, dodao je s uzdahom: “Ili ako me nahraniš!”
“Kada si zadnji puta jeo?” upitala sam.
“Prije dva dana,” odgovorio je. Nastao je muk. U mislima sam zamolila Boga da mi pokaže kako da nastavim. Znala sam da je ovo bila prilika da izgubljenom čovjeku pokažem da ga Bog voli.
“Dobro,” uzvratila sam. “Pravim špagete večeras za svoju obitelj. Možemo se naći nešto kasnije i donijet ću vam topao obrok za večeru.” U trenu se radosno složio sa mnom i s time se i njegov stav promijenio. Od podozrivosti i prezira, do poštovanja.
Nisam imala puno vremena. Bus je dolazio svakog časa. Osjetila sam da me Bog ohrabruje da se molim za njega.
Njegov prijatelj, koji je bio pitomiji da tako kažem, izderao se ljutito na sav glas. “Kako će mu Isus pomoći?”
No čovjek s kojim sam razgovarala otresito mu reče: “Poštivaj molitvu frajeru. Ona će se moliti za mene!”
Položila sam svoju ruku na njegovo rame i oboje smo pognuli glave i sklopili oči ispred gomile koja nas je u čudu posmatrala. Molila sam se za njegovo spasenje, slobodu od alkoholizma te da shvati koliko ga Isus posobno voli.
Bio je dirnut i drhtavim mi se glasom obratio: “Osjetio sam toplinu oko svog srca dok si se molila za mene. Takvo nešto nikada prije nisam iskusio.”
Bus je stigao i dok sam ulazila u autobus uskliknuo je: “Hvala vam!”
Te smo večeri skuhali veću količinu špageta i spakirali dva obroka s plastičnim priborom i salvetama.
Pitala sam se hoće li se pojaviti na vrijeme. Bio je točan i trijezan. Stajali smo na praznoj autobusnoj stanici i pričali o Isusovoj moći iscjeljenja. Pružila sam mu vrećicu s hranom i rekla mu da ima dovoljno za dva obroka. Zahvalio mi se i rekao: “Moj cimer je isto gladan, i odlučio sam da podijeliti hranu s njim.
Nitko nikada nije učinio ovakvo nešto za mene!”
Bila sam jako sretna i zadovoljna samom sobom što sam poslušala Isusa i izašla iz zone komfora, da svjedočim i pokažem Njegovu ljubav tom čovjeku. Nije bilo lako to učiniti ispred drugih ljudi koji su nas cijelo vrijeme gledali i mislili Bog zna što, no uspjela sam. Želim se opet usuditi i biti budala za Krista, 3 bez obzira što zatražio od mene, bez obzira koliko to isprva teško izgledalo.
“Ja sam budala za Krista. Čija si ti budala?”