Evanđelja su napisali vjernici ondašnjeg vremena, nekoliko desetljeća nakon smrti i uskrsnuća Isusa Krista. Zahvaljujući njihovim izvještajima priča o Isusu, Njegovom životu, osobi i djelu kao i o Njegovom obećanju spasenja sačuvani su i podijeljeni tijekom stoljeća. Dvije tisuće godina kasnije i dalje čitamo i proučavamo ista evanđelja kao što su ih čitali i proučavali prvi čitatelji.

Povjesničari navode da su prva tri evanđelja – po Mateju, Marku i Luki – napisana između 45. i 69. godine, a posljednje, po Ivanu, oko 90.godine. Iako nitko sa sigurnošću ne zna, smatra se da je Evanđelje po Marku bilo napisano prvo, Matej i Luka kasnije, a Evenđelje po Ivanu desetljećima nakon ostala tri.

Cilj pisaca evanđelja nije bio pružiti detaljan prikaz Isusovog života. Umjesto detaljnog predstavljanja Isusovih djela, ona se često sažimaju u frazama kao što su “Isus ih je sve ozdravljao” 1, ili “Tako su išli po Galileji….” 2 Na kraju svog evanđelja Ivan je napisao da je Isus uradio mnoge stvari koje nisu zapisane u njegovoj knjizi 3

Pisci evanđelja opisali su samo one dijelove Isusovog života za koje su smatrali da bi najbolje informirali čitatelje tko je bio Isus, što je propovijedao i što je sve to značilo u pogledu na Njegovu smrtu, uskrsnuće i naše spasenje. Glavna svrha bila je podijeliti dobru vijest, pozvati druge da slijede Isusa i pružiti novim vjernicim mogućnost da upoznaju Njega i poruku koju je propovijedao, kako bi je i oni mogli podijeliti s drugima.

Prije nego su evanđelja napisana, većina njihovih sadržaja prenijeta je usmeno. Navodno su postojali i neki pisani izvještaji o stvarima koje je Isus rekao i učinio, o čemu svjedoči ono što je Luka napisao na početku svog evanđelja:

“Cijenjeni Teofile! Mnogi su pokušali prikazati događaje što su se zbili među nama. Prenijeli su nam ih oni koji su ih vidjeli od početka i koji su govorili Božju poruku. I ja sam pomno proučio sve od početka pa sam pomislio da bi bilo dobro da sve te događaje zabilježim redom kako su se dogodili. Tako ćeš biti siguran da je ono što su te učili istina.” 4

Nakon nekog vremena postalo je važno da se informacije o Isusu i Njegovom učenju pretoče u pisani oblik. Prvo jer je Evanđelje bilo rašireno diljem velikog dijela tadašnjeg Rimskog Carstva, što je značilo da apostoli i drugi rani vjernici više nisu mogli putovati u zabačene krajeve carstva kako bi osobno podijelili ono što su naučili od Isusa. Drugi razlog je bio taj što su izvorni očevici ostarjeli, a neki od njih su i umirali. Priča o Isusu, njegovom životu i nauci morala je biti zapisana kako bi se sačuvala i podijelila, neovisno o usmenoj predaji.

U prvoj polovici drugog stoljeća, točnije u prvom ili drugom desetljeću nakon pisanja Ivanovog evanđelja, četiri evanđelja počela su se pojavljivati zajedno. Tijekom tog istog razdoblja, još jedna zbirka spisa počela je kružiti među crkvama – Pavlova pisma ili poslanice, koje su zajedno s drugim poslanicama na kraju stvorile Novi zavjet.


  1. Evanđelje po Luki 4:40
  2. Evanđelje po Marku 1:38,39
  3. Evanđelje po Ivanu 20:30,31
  4. Evanđelje po Luki 1:1-4