Za Hagaru sam saznao iz biblijskih zgoda u slikama koje sam čitao kao dijete. Znači moje je znanje o njoj bilo općenito, sve dok ove godine nisam odlučio pročitati Bibliju od korica do korica. Priča o Hagari promijenila je moju perspektivu o Božjoj ljubavi prema svakom od nas.
Hagara je bila Egipćanka, sluškinja Abramove žene Sare. 1 Prvo se pojavljuje kao sporedni lik u priči o Abramu, koji kasnije postaje Abraham, i sporazumima koje je Bog sklopio s njim. Bog je Abrahamu obećao bezbroj nasljednika, kao zvijezda na nebu, no Sara nikako da zatrudni te postaje vrlo nestrpljiva jer Bog nije ispunjavao svoja obećanja. Stoga Sara savjetuje Abrahamu da uzme Hagaru za ljubavnicu.
Abraham se s tim složio i Hagara uskoro ostaje u drugom stanju. Tu stvari postaju malo škakljive, kompliciranije. Po narodnoj predaji, i židovi i muslimani tvrde da je Hagara bila faraonova kćerka koja je data Abrahamu kao dar, tijekom jednog od njegovih boravaka u Egiptu. Istinitost ove tvrdnje teško je potvrditi. Bez obzira na to, suosjećao sam s Hagarom. Mora da je bila jako otuđena, izolirana živeći među ljudima potpuno drugačije kulture od njene. Kad je pak zatrudnjela vjerojatno je pomislila da će stvari krenuti na bolje. Možda je pomislila da će na taj način popraviti svoj društveni položaj i steći poštovanje tih nepoznatih ljudi. Možda se malo i uobrazila. Bilo kako bilo, Biblija kaže da je od toga trena Hagara “prezrela svoju gospođu.” 2
Sara se potužila Abrahamu, a ovaj joj reče da je Hagara njena briga i neka čini s njom što hoće. Biblija kaže da od tog trena Sara postaje strožija prema Hagari, no mi ne znamo kako ju je točno tretirala. Nešto pak navodi trudnu Hagaru da pobjegne u pustinju. Tu je nalazi anđeo pored izvora i utažuje žeđ.
Sad dolazi moj omiljeni dio priče: Bog šalje svog anđela da nađe odbjeglu djevojku i da je vrati u Abrahamov tabor. Govorimo o djevojci koja se najvjerojatnije osjećala bezvrijedno, nepoželjno, nevoljeno; ponosnoj djevojci koja nije bila savršena; Egipćanki koja je vjerojatno još uvijek vjerovala u običaje svoje zemlje i paganske bogove; djevojci koja je prezrela svoju gospodaricu; djevojci koja će bez dvojbe griješiti i u budućnosti.
No, tu u pustinji, u beznađu svom, Bog joj se ukazuje. Naime, iza svih tih okolnosti, izbora i grešaka kucalo je srce Njegovog stvorenja, stvorenja u kojeg je On udahnuo dah života. I to je ono što Bog vidi te šalje svog anđela da je spasi, da spasi djevojku koju je On zamislio i čija je životna priča bila zapisana u Njegovoj knjizi.
Taj jedan susret s anđelom u pustinji ohrabruje Hagaru da se vrati kući. No prije nego što se vratila ona daje ime Bogu koji ju je potražio i koji joj se obratio. Ona ga naziva “Bog koji me gleda.” 3
Svi mi imamo dane kada se ne osjećamo baš najbolje. Takvi dani su u mom životu obilježeni neurednom kosom, starom vestom koja je udobna koliko i ružna, neusklađenom odjećom, i snažnom željom da budem sam. Ponekad nisam siguran koliko volim Boga, ili me muči nedostatak uvjerenja, ili sam pak svjestan da se ne molim dovoljno ili ne stižem obaviti neke stvari. U tim trenucima poželim da me nema i ne želim biti u društvu ljudi. Osjećam se bezvrijedno i nedostojno.
No, baš tada kada se osjećate nedostojni ljubavi, Bog učini nešto i kaže vam da vrijedite, da ste dostojni i to vas mijenja. I upravo je to Bog učinio Hagari toga dana. Pokazao joj je da mu je stalo do nje, da se brine za nju, da pazi na nju i da ima plan za njen život. Saznanje da Bog bdije nad njom dalo joj je unutarnju snagu da se okrene i vrati u situaciju koja je samo nekoliko dana ranije bila nepodnošljiva za nju.
Dosta toga mi se sviđa u ovoj priči, no tu ću navesti tri glavne stvari:
Prvo, Bogu nitko nije sporedan lik. Možda je biblijska priča o Hagari sažeta u jedan ili dva poglavlja te oslovljava njenu ulogu kao sporednu ili prateću koja samo nadopunjava središnju priču o Abrahamu i Sari. No, Bog ima knjigu, a unutra stoji napisano njezino ime i život. A u toj priči ona je glavna zvijezda, glavni karakter. I to važi za svakoga tko se osjeća kao sporedni glumac u nečijoj priči.
Drugo, Bog je svjestan najružnijih trenutaka vašeg života, onih u kojima ste dodirnuli dno dna i unatoč tome vjeruje u vas. Gdje god da bili u ovom trenutku, bez obzira na vaš duhovno i fizičko stanje, Bog ne skida pogled sa vas i vjeruje u vas.
Treće: sviđa mi se da je Bog otišao i našao Hagaru. Toliko sam puta u životu i sam pobjegao iz nekih situacija. Možda ne tjelesno, ali duhovno sigurno jesam ili sam se pak potpuno zatvorio u sebe jer jednostavno nisam mogao izdržati pritisak ili pak nisam htio znati kako se nositi s nastalom situacijom. Znam da sam se tako ponio i prema Bogu. No, Bog točno vidi gdje se nalazim: emocionalno, tjelesno i prostorno, i ne postoji ama baš ništa što me može odvojiti od Njegove ljubavi.