Biblija nam kaže: “Nemojte se više prilagođavati ovome svijetu” (Rimljanima 12:2) i “postanimo svima sve” kako bi se neki spasili (Prva poslanica Korinćanima 9:22). Na prvi pogled ove upute mogu izgledati proturječne, ali one se zapravo međusobno nadopunjavaju. Bog ne želi da se prilagođavamo bezbožnošću ma koliko ona bila rasprostranjena, već želi da budemo usklađeni s društvom na načine koji nam omogućuju da bolje pokažemo Njegovu ljubav drugima i približimo ih Njemu.
Apostol Pavao bio je dobar primjer takve prilagodljivosti dok je propovijedao kršćanstvo svim društvenim slojevima. Obraćajući se, primjerice, okupljenim Židovima antiohijske crkve, podsjetio ih je na povijest Izraela od Mojsija do kralja Davida, a potom im pokazao kako je Isus ispunio starozavjetno proročanstvo o dolasku Mesije (Djela apostolska 13:14-49). Ali kada je Pavao govorio pred Areopagskim vijećem u Ateni, sastavljenim od sofisticiranih Grka koji ne bi bili zainteresirani za povijest židovskog naroda, usmjerio je njihovu pažnju na žrtvenik koji je vidio u gradu, na kojem je pisalo „Nepoznatom Bogu.“ Zatim je citirao grčke pjesnike kako bi im pokazao da su osobine ovoga boga – stvaranje, providnost i sud – ispunjene u Isusu (Djela apostolska 17:22-31).
Franjo Ksaverski (1506.-1552.) također je živio prema načelu “Budite svima sve kako biste zadobili neke”. Kako bi se poistovjetio s indijskim narodom koji je poniznost smatrao vrlinom, nosio je otrcanu odjeću i putovao pješice. Međutim, kad je kasnije posjetio Japan, otkrio je da se tamo poniznost ne smatra vrlinom, te da se siromaštvo prezire, pa je u skladu s tim promijenio svoj način oblačenja. Ksavier je učinio ono što je bilo potrebno kako bi Japancima predstavio Isusa na njima najprihvatljiviji način i pridobio neke za Krista.
Sam Isus je postao “sve za sve ljude” kada je napustio velebne nebeske dvore i intimno zajedništvo koje je dijelio sa svojim Ocam da bi došao na Zemlju u ljudskom obliku (Filipljanima 2:5-7). Učinio je to kako bi se povezao s nama, i bolje razumio naše probleme i slabosti, i žrtvovao sebe za oproštenje naših grijeha (Hebrejima 2:17). Isus nas poziva da slijedimo Njegov primjer i pokažemo ljubav prema drugima tako da ih dosegnemo s radosnom viješću evanđelja.