Božić je slavlje najvažnijeg rođenja u ljudskoj povijesti. Tada je Tvorac svemira ušao u naš svijet, u ljudskom obličju, kao Bog i kao čovjek – Isus. Anđeo je nekolicini pastira koji su te noći čuvali ovce objavio Isusovo rođenje. “Ne bojte se! Evo, javljam vam veliku radost, koja je za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodi Spasitelj, Mesija i Gospodin.”1
Razmišljajući o tome prisjetio sam se drugog događaja koji se dogodio nekoliko dana kasnije. Kada su ga Isusovi roditelji donijeli u hram, u skladu s Mojsijevim zakonom, sreli su starca koji je primio osobno obećanje od Boga. Čovjek se zvao Šimun i Bog mu je obećao da neće umrijeti, a da ne vidi Mesiju. Kad je Šimun ugledao bebu Isusa, uzeo ga je u ruke, i slaveći Boga rekao: “Sada možeš, Gospodine, u miru otpustiti svoga slugu, po svojoj riječi. Moje oči vidješe spasenje, koje si pripravio pred svima narodima: Svjetlo da prosvijetli neznabošce, slavu tvoga naroda Izraela.” 2
Objave su jasno ukazivale da je Isus došao kako bi donio spasenje “svim ljudima” svakome tko bi povjerovao u Njega, ne glede na rasu, vjeroispovijest, porijeklo, ili bilo što drugo. “Jer je Bog tako ljubio svijet da je predao svog jedinorođenog Sina da svaki koji vjeruje u njega ne propadne, nego da ima vječni život. Jer Bog nije poslao svoga Sina na svijet zato da osudi svijet, nego da se svijet po njemu spasi.”3
“Svaki koji vjeruje.” Spasenje je Božiji dar, poklonjen tebi i meni za Božić.