Došašće ili advent je nedvojbeno moje omiljeno doba godine za koje me vežu mnoge, nezaboravne uspomene. Jednog prosinačkog, snijegom ispunjenog jutra kada mi je bilo samo šest godina, moja je obitelj letjela s Filipina gdje smo proveli nekoliko godina kao misionari prema SAD-u. To je bio prvi put da sam susreo djeda i baku, te prvi put da sam doživio snijeg. Kada mi je bilo petnaest godina proveo sam cijeli božićni blagdan svirajući udaraljke u bendu iz Washingtona koji je došao u Meksiko održati nekoliko dobrotvornih koncerata. Bilo je ludo i nezaboravno.
Najupečatljiviji božićni blagdani dogodili su se 2002. i 2003. godine i povezani su jednostavnom pjesmom i njenim utjecajem na moj život.
Božić 2002. godine bio je doista poseban. Moja je majka već nekoliko mjeseci bila izliječena od karcinoma i osjećala se puno snažnijom nego ikada ranije. Jednog je dana pripremala kolače za neko okupljanje koje se trebalo održati sljedećeg dana. Sjećam se mirisa koji je ispunio naš stan u Južnoj Kaliforniji. Slušali smo radio postaju koja je puštala samo božićne pjesme. Repertoar se sastojao od jednostavnih skladbi kao “Jingle Bell Rock,” “Santa Claus is Coming to Town,” itd. Odjednom se ton potpuno promijenio i pustili su novu pjesmu koja je odmah privukla moju pažnju. Prestao sam raditi na trenutak i obratio pažnju na riječi i melodiju. Kasnije sam saznao da se radilo o pjesmi grupe Newsong pod nazivom Christmas shoes (Božićne cipele).
Pjesma govori o čovjeku koji se za vrijeme Badnje večeri nalazio u jednoj otmjenoj trgovini, tražeći prikladni božićni poklon. Kada ga je našao, stao je u red ispred blagajne i čekao. Ispred njega je stajao dječak čija je skromna odjeća odavala nekoga tko nije pripadao tom mjestu. U ruci je držao par cipela. Kada je došao na red, rekao je da želi kupiti cipele svojoj bolesnoj majci koja je mogla svakog trenutka umrijeti te je želio da lijepo izgleda kada se sretne s Isusom. Potom je na pult stavio sve kovanice koje je imao, no blagajnik je samo odmahnuo glavom i rekao mu da to nije bilo dovoljno. Dječak ga je na to molećljivo pogledao u oči. U tom je trenu kupac iza njega odlučio platiti razliku na što mu se dječak duboko zahvalio, uzeo cipele i otišao.
Slušajući riječi, suze su mi se počele kotrljati niz lice. Shvatio sam da mogu biti sretan što je moja majka još uvijek bila uz mene. Osjetio sam bol koju je taj dječak osjećao, bol koja dolazi saznanjem da će ga majka uskoro napustiti. Pjesma mi se vrtjela u glavi tijekom cijele božićne sezone, da bi početkom Nove godine polako izblijedila iz mog sjećanja.
Mojoj majci karcinom se vratio 2003.godine. U prosincu te godine morali smo je smjestili u starački dom jer je njezino stanje zahtijevalo danonoćnu skrb. Jednoga smo dana, brat i ja, vozili naokolo obavljajući neke poslove, kada su na radiju pustili pjesmu Christmas Shoes. Istinitost njenih riječi još jednom me se dojmila.
Pjesma nas je do te mjere dirnula u srce da smo smjesta otišli u trgovinu i kupili majci lijepe cipele. Savršeno su joj pristajale i jako su je razveselile. Napustila nas je (barem tjelesno) samo tjedan dana kasnije.
Danas mi ta pjesma pomaže da ne vidim samo užurbanost i potrošaštvo božićnih blagdana i sve pripreme, običaje i rituale već i drugu stranu blagdana. Kada me neprestane aktivnosti počnu dovoditi do ludila i osjećam da gubim živce, “čujem” nježni glas moje majke Sjeti se pjesme Christmas shoes?
Taj podsjetnik odagna svu napetost i frustracije te počinjem brojati svoje blagoslove. Mislim na svoju obitelj i prijatelje, koji su živi i zdravi te se zahvaljujem Bogu što sam i sam živ i zdrav. Molim se za sve koji se nalaze u teškim situacijama, kao što je to učinio dječak u pjesmi ili kao što je to učinila moja obitelj, one 2003.godine. Zamolim Isusa da me odvede do ljudi kojima je potrebna moja pomoć i da mi pomogne da ih utješim i ohrabrim.
Ne osjećam nervozu pred nastupe za koje se nisam dovoljno pripremio niti se ljutim kada osjećam da su neki važni detalji zanemareni. Nastojim biti zahvalan što sam živ i što mogu uživati u Božiću.