Pozdravljajući se s 2020-tom godinom ostavljali smo za sobom blagdansku sezonu koja je bila turobnija i usamljenija nego inače, bez uobičajenih druženja i dijeljenja radosti božićnih okupljanja i proslave Kristovog rođenja. Neizvjesnost se osjećala svuda oko nas i nitko nije znao reći što će nam budućnost donijeti.
Kakva je ovo samo godina bila! Iako je u ovom trenutku nemoguće predvidjeti tijek pandemije i novog soja koronavirusa, neki se ohrabrujući znaci već naziru i stoga možemo iščekivati doba kada će svijet napraviti odlučujući korak naprijed u borbi protiv ovog opakog virusa.
Istovremeno suosjećamo s obiteljima i prijateljima koji su izgubili svoje voljene, tijekom ovog vremena. Mnogi od njih nisu imali mogućnost da se pozdrave sa svojim najbližima niti da im pruže dostojanstven pogreb. Nejednakosti u svijetu su ponovno izašle na vidjelo, što se očitavalo u većem broju smrtnih slučajeva i dubljoj gospodarskoj krizi u manje pripremljenim gradovima i zemljama. Oporavak gospodarstva dočekan je kao radosna vijest, no nažalost i tu je nejednakost itekako očigledna.
Bila je ovo vrlo teška godina za mnoge od nas i možda se u ovom trenutku pitate: Ako je Bog svemoguć i stvarno nas voli, kao što to Biblija tvrdi, zašto nije učinio nešto i spriječio ili uklonio svu ovu patnju i bol?
I jeste. Poslao je Isusa.
Bog osjeća našu bol i razumije naše muke. Žao mu je zbog naših gubitaka. Bog nas želi uzeti u Svoje naručje, utješiti nas, ozdraviti i ohrabriti. Toliko nam želi pomoći da je poslao svog Sina u ljudskom obličju da živi tu sa nama, i iskusi svaki ljudski osjećaj. Time nam je želio otkriti naume svog srca i povezati nas izravno sa Svojom ljubavlju i snagom. Došao je k nama kao bespomoćna, nevina beba, u jaslicama, ne da bi uklonio sve nedaće ispred nas već da nam da sve što nam je potrebno kako bismo prevazišli životne prepreke i teškoće i postali bolji ljudi.
I to je razlog nade ovog Božića.