Za mnoge od nas Božić predstavlja prisjećanje na Isusovo rođenje, kroz priredbe i predstave o prvom Božiću, čitanje božićne priče iz Biblije, ili kroz pjevanje prekrasnih pjesama o Njegovom rođenju i prvom dolasku.

Čitanje o pastirima, mudracima, jaslicama, i zvijezdi povezuje nas s različitim aspektima Isusovog rođenja. Pogledamo li u kojima se okolnostima Isus rodio, nailazimo na nekoliko starozavjetnih zapisa koji najavljuju evanđeosko izvješće o Isusovu rođenju. Saznanje o povezanosti Staroga i Novoga zavjeta produbljuje naše razumijevanje i poštovanje za sve što je Bog učinio kako bi nam donio Svoj plan spasenja.

Jedan od aspekata priče odnosi se na vijest koju je Marija primila. Rečeno joj je da će postati majka Sina Božjega. 1 Marija je bila zaručena za Josipa, što znači da je po zakonu već bila udana za njega, iako još nije bilo ceremonije vjenčanja i brak nije bio konzumiran. Dva puta u svom evanđelju Luka navodi da je Marija bila djevica.

Anđel Gabrijel daje Mariji zapanjujuću vijest:

“Ti ćeš začeti i roditi sina. Nadjeni mu ime Isus! On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Gospodin Bog dat će mu prijestolje njegova oca Davida. On će vladati nad Jakovljevim domom uvijeke, i njegovu kraljevstvu ne će biti kraja.”2

Šest mjeseci prije toga isti se anđeo ukazao Zahariji, mužu Marijine nećakinje Elizabete, u hramu, u Jeruzalemu, i navijestio da će i Elizabeta zatrudnjeti. Zahariji je Gabrijel rekao:

“Imat ćeš radost i veselje, i mnogi će se obradovati njegovu rođenju. Jer će biti velik pred Gospodinom…i već u majčinoj utrobi napunit će se Duhom Svetim. Mnoge od Izraelove djece obratit će Gospodinu, njihovu Bogu…da tako pripravi Gospodinu spreman narod.”3

Obje obavijesti dali su anđeli, objašnjavajući da će se sinovi roditi u situacijama koje su zahtijevale izravnu Božju umiješanost, jer Marija je bila djevica, a Elizabeta stara i neplodna.

Mariji su rekli da svom sinu da ime Isus, a Zaharije je upućen da svom sinu dade ime Ivan. 4 Zaharije je bio uznemiren i preplašen pojavom anđela, a ni Mariji nije bilo baš svejedno. Rečeno im je pak da se ne boje.

Najava rođenja Ivana Krstitelja i Isusa slična je pričama iz Starog zavjeta, o rođenju Jišmaela, Izaka i Samsona. U svim tim pričama pojavio se Božji glasnik (ili sam Bog); strah, zaprepaštenje, ili strahopoštovanje i padanje ničice pred anđela ili glasnika; božanstvena poruka; protivljenje protiv samog događaja ili traženje znaka; i davanje znaka.

Ovakav primjer može se naći u priči o Hagari, Jišmaelovoj majci. Kada ju je anđeo našao u pustinji, pozvao ju je po imenu, rekavši: “Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kuda ideš? Eto, sada si trudna i rodit ćeš sina kojemu nadjeni ime Jišmael!” 5

Nešto slično dogodilo se i u priči o Abrahamu i njegovoj jalovoj ženi Sari. Bog se ukazao Abrahamu, kada mu je bilo 99 godina, i rekao mu da će mu za godinu dana dati sina. Abrahamu je bilo rečeno da ga nazove Izak, i Bog je rekao da će sklopiti zavjet s Izakom I njegovim potomstvom. 6

Još jedan važan aspekt priče je čudesna trudnoća ovih žena. I Sara i Elizabeta bile su stare i neplodne. Niti jedna od njih ne bi mogla ostati trudna bez Božje izravne intervencije. Oba su para doživjela čudesno rođenje baš kao što im je to Bog i obećao.

S Marijom je bilo drukčije jer je bila djevica. Iako smo bili svjedoci čudesnih rođenja, ne postoji primjer žene iz Starog zavjeta koja je ostala u drugom stanju, a da nikad prije toga nije bila s muškarcem. Dok su Sara i Elizabeta “pobijedile” starost i neplodnost kroz Božje čudo, Marijina trudnoća je zahtijevala potpuno novu manifestaciju Božje stvaralačke moći.

Marija je pitala anđela kako će se sve to dogoditi i ovaj joj je rekao: “Duh Sveti će doći na tebe, i sila Svevišnjega će te osjeniti. Zato će se i Sveto što će se roditi od tebe zvati Sin Božji.”7

U Marijinom slučaju Bog nije samo uklonio fizičke smetnje ili prepreke kao neplodnost ili vremešnost nego je učinio nešto što nikada ranije nije bilo viđeno.

Anđeo je uputio Mariju na proročanstvo kojeg je prorok Natanael dao kralju Davidu o njegovim potomcima, tisuću godina ranije, što je još jedan primjer starozavjetnih tekstova u priči o Isusovom rođenju. To je proročanstvo naime bilo osnova Izraelovog iščekivanja Spasitelja. Dio Natanaelovog proročanstva kaže: “Ja ću ti steći veliko ime; i ja ću učvrstiti njegovo kraljevsko prijestolje za sva vremena. Ja ću mu biti otac, on neka mi bude sin! Tvoja kuća i tvoje kraljevstvo stajat će pred tobom dovijeka.”8

Židovski narod onog vremena očekivao je da se Spasitelj rodi kao normalno ljudsko biće. Nadali su se da će ga Bog u jedno doba pomazati, da će u pravo vrijeme ustati i postati kralj i vođa cijelog Izraela. Nitko nije očekivao da će mesija biti Sin Božji.

Anđeo Gabrijel je upotrebio slične pojmove kao i prorok Natanael u svom proročanstvu, i rekao da će Marijin sin biti velik te da će mu Gospodin Bog dati prijestolje Davidovo, da njegovo kraljevstvo neće imati kraja i što je najvažnije da će biti zvan Sin Svevišnjega. 9

U ovih nekoliko primjera vidi se sličnost između priče o Isusovom rođenju i događaja spomenutih u Starom zavjetu. Vidimo vezu koja ukazuje na čudo Božje ljubavi prema nama i što je Bog učinio tijekom povijesti kako bi donio spasenje čovječanstvu. Isus, Sin Božji došao je na ovaj svijet kao dar ljubavi Svemogućeg Boga.

Njegov život, njegova smrt i njegovo uskrsnuće omogućili su otkupljenje svih nas i povezale nas s Bogom na osobniji i intimniji način nego ikada prije. Kroz Božji dar čovjeku naći ćemo radost i sreću u spoznaji da smo Božja djeca i da ćemo zauvijek živjeti s Njim, a to je najveći i najdugotrajniji, najvječniji od svih darova.


  1. Evanđelje po Luki 1:26, 27.
  2. Evanđelje po Luki 1:31–33
  3. Evanđelje po Luki 1:14–17
  4. Evanđelje po Luki 1:12,13
  5. Knjiga Postanka 16.
  6. Knjiga Postanka 17.
  7. Evanđelje po Luki 1:34,35
  8. Druga knjiga o Samuelu 7:9, 13,14,16
  9. Evanđelje po Luki 1:32,33.