Prije nekoliko godina suprug i ja služili smo kao misionari u sjevernom Brazilu, kada smo u jednom trenutku dobili ponudu da sudjelujemo u novom projektu – rad s mladim ljudima u Buenos Airesu.
U to smo vrijeme imali troje djece, i bila sam trudna, s našim četvrtim djetetom. Moj suprug je iz Argentine i nadali smo se da ćemo stići na vrijeme kako bismo Božić proveli s njegovim vremešnim ocem. Nekoliko dana prije blagdana krenuli smo na put dugačak 7000 km.
Zbog silne papirologije nismo mogli ući u Argentinu s našim kombijem, pa smo ga morali ostaviti do daljnjega u Brazilu. Netko nas je povezao do Concordije, točnije do odmorišta za kamione, gdje smo se planirali ukrcati u autobus i tako prevaliti ostatak puta. Prvi autobus je bio prepun, i rečeno nam je da sljedeći autobus vozi tek narednog dana.
Svijet nam se srušio. Osjećali smo se kao Marija i Josip u Betlehemu. Prosinac je prohladan u sjevernoj Argentini, ali u restoranu je bilo toplo. Konobar, koji je tog dana bio sam, rekao nam je da možemo ostati koliko god hoćemo. Gorljivo smo se pomolili.
Nakon nekoliko minuta ta je molitva bila uslišana. Desetak automobila zaustavilo se na parkiralištu ispred restorana. Veliko društvo, od oko 30-tak ljudi ušlo je u restoran i zauzelo veliki stol u sredini restorana. Ispostavilo se da su to bili vlasnici odmorišta s obiteljima. Pozvali su nas da se pridružimo njihovoj svečanosti i božićnoj gozbi. Ponoć je stigla za čas te smo sa svima izmijenili tople i srdačne božićne čestitke, dok su u pozadini cijelo vrijeme svirale božićne pjesme.
Osjećali smo se voljeno i posebno. Na prazno, usamljeno odmorište, Bogu iza nogu, stigli smo gladni i promrzli, ali Bog nas nije zaboravio. Poslao je svoje božićne anđele – prvo konobara, a zatim vlasnike odmorišta i njihove obitelji, da nas razvesele i podijele s nama čar ovog prekrasnog blagdana.
Dvadesetak minuta poslije ponoći dvojica vozača autobusa ušla su u restoran na kavu. Vraćali su se u Buenos Aires s praznim turističkim autobusom. Ponudili su nam da se povezemo s njima, i to potpuno besplatno. Dobro smo spavali na autobusu i stigli na prekrasan izlazak sunca, s ružičastim nebom iznad rijeke La Plate.
Nije sve ispalo kako smo planirali, no bio je to Božić koji nikad nećemo zaboraviti.