Isusove prispodobe slikovit su način pričanja, u kojima Isus slikama iz svakodnevnog života govori o stvarima koje se u životu ljudi redovito događaju. Po mom mišljenju najbolja prispodoba koja prikazuje mir koji dobivamo vjerom u Božju brigu za nas je: “Pogledajte ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu. Ipak vam kažem: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih.” (Evanđelje po Mateju 6:28,29) Zatvorite na trenutak oči i zamislite livadu punu ljiljana. Visoki i uspravni, savršeno oblikovani i okupani jutarnjom rosom stoje jedan pored drugoga i njišu se u ritmu cvrkuta ptica i nježnog povjetarca koji prolazi livadom okupanom jutarnjim zracima sunca. Ovako bi barem ljiljani trebali rasti kada bi mene Bog pitao.
A nad mojim stolom visi sasvim drugačija slika – hrpa poljskog cvijeća, trave i korova, čičaka i svega i svačega, neki u cvatu, neki uvenuli, a neki su se već pretvorili u sjeme. Fotografija je bila nagrada napornog putovanja po prostranstvima Teksasa u potrazi za prizorom koji bi se podudarao sa vizijom koju sam kratko prije toga dobio. Predloženo mi je da radim na novom projektu te da budem dio ekipe koja se sastojala od ljudi različitih talenata i sposobnosti i koji su se isto tako razlikovali po svojim osobnim vrlinama i manama.
Kad god bih tijekom molitve bacio pogled na tu sliku uvijek bih osjetio mir. Činilo mi se da je Bog volio složenost i raznolikost i osjećao sam da je sve u Njegovim rukama te da je svaka stvar bila na svom mjestu u toj papazjaniji – mješavini svega i svačega, u kojoj se sve doima komplicirano. Tvorac zaljubljen u Svoju tvorevinu. Stvari nisu bile onakve kakve sam ih ja zamišljao već je sve bilo po Njegovoj zamisli. U tome je i bio čar svega. Fotografiju sam naslovio Božanski kaos (Pogledajte vrh stranice) i u nju se zagledam kad god me nešto muči. “Pogledajte ljiljane u polju! Kako rastu!”