Puno toga se dogodilo prošle godine. Predavala sam engleski u privatnoj školi, i podučavala studente privatno kod kuće. Usporedno sam nastojala završiti studij ruskog jezika i književnosti te dobiti međunarodno priznatu diploma britanskog Cambridgea iz engleskog jezika. Povrh toga, vodila sam kršćanska okupljanja na lokalnom sveučilištu i klub engleskog jezika. Bila sam zauzeta od zore do mraka i uživala sam u tome.
A onda je došao na red i moj diplomski rad. Tijekom cijele godine sakupljala sam materijale, analizirala informacije, savjetovala s profesorima, ispravljala i dotjerivala tekst itd. Pred kraj veljače pomislila sam da je većina posla bila gotova i da ću samo morati dotjerati neke detalje. No, jako sam se razočarala kada mi je mentor rekao da moje “remek djelo” nije zadovoljavalo standarde te da trebam napraviti sve ispočetka!
Do tada sam nekako uspijevala u svemu. Podučavala sam ujutro i poslijepodne, učila navečer i preko vikenda, a začudo sam nalazila i vremena za druženje sa svojim prijateljima. U tome trenutku moj se mali svijet raspao na komadiće. Imala sam samo dva mjeseca da napišem novi diplomski i da ga predam do početka lipnja. Za mjesec i pol trebala sam polagati engleski, a u školi u kojoj sam podučavala školska godina bi trebala završiti u svibnju što je značilo da bismo se trebali potruditi i raditi više nego uobičajeno kako bismo završili gradivo, ispunili papire, zaključili ocjene itd. Mislila sam da ću prsnuti pod teretom silnog pritiska.
Došao je i svibanj mjesec. Bila sam zabrinuta, nervozna, jednom riječju: nikakva i depresija me je polako počela obuhvaćati. A onda sam i fizički oboljela. Imala sam visoku temperaturu i gadno sam kašljala. Dobila sam bronhitis. Bila sam primorana da cijeli tjedan provedem u krevetu. Čitala sam Bibliju, molila se i razgovarala s Isusom. Shvatila sam da se ne smijem brinuti i podleći stresu. To ne služi nikome i ničemu.
Oporavljajući se, iznova sam napisala teze za diplomski rad i uspješno ga obranila. Svi moji učenici uspješno su položili završni ispit, a uspjela sam na vrijeme završiti i svu školsku papirologiju. Na žalost, nisam uspjela položiti Cambridge ispit iz engleskog. Šteta, no s druge strane nije to bio kraj svijeta. Za dogodine ću se još bolje pripremiti, nema druge, a nadam se da tada neću biti pod sličnim pritiskom.
Kada danas razmišljam o tom razdoblju mog života, mogu iskreno reći da mi je drago da sam provela neko vrijeme u krevetu. To me je podsjetilo da uvijek trebam odvojiti vrijeme da komuniciram sa Šefom, vrijeme tijekom kojeg Ga mogu zamoliti za mudrost, znanje, vodstvo i duševni mir. Za mene je to najbolji antidepresiv.