Zadnjih dvanaest godina radila sam kao slobodna izvođačica radova u okviru projekta kojeg sam jako voljela. Kao posljedica nedavnih promjena projekt se nažalost morao obustaviti. Osjećala sam se prazno i besciljno, kao da sam imala neku rupu u stomaku i pokušavala sam odlučiti što ću sad.
Iskreno rečeno, to još uvijek ne znam.
No, ono što sigurno znam je….
Prije skoro četiri godine upravitelj naše stambene zgrade otišao je u mirovinu. Stanari su odlučili zaposliti nekoga izvana, no nakon nekog vremena nisu bili zadovoljni s njegovim radom. Pošto nismo mogli naći nekoga drugoga dobrovoljno sam se javila da privremeno pomognem s obavljanjem te dužnosti. Godine su prošle, a ja još i dan danas radim taj posao. U međuvremenu sam završila i tečaj za upravitelja i dobila sve potrebne papire. U 52.godini počela sam novu karijeru. Početak je bio prilično zastrašujući i ponekad mi još nije jasno što to radim, no moram biti iskrena i reći …sviđa mi se.
Prošle godine pružila mi se jedinstvena prigoda da naučim više o zdravoj I uravnoteženoj prehrani. Ponovno sam se primila knjige i stvarno sam se potrudila naučiti što više. Danas, u mom drugom zanimanju pomažem ljudima ne samo u poboljšanju njihova zdravlja i opće fizičke spremnosti, nego i duhovno. Razgovaram s njima, molim se za njih i ohrabrujem, te ih nastojim što bolje razumjeti tako da “hodam u njihovim cipelama.”
U posljednjih nekoliko mjeseci radila sam oba posla, te sam morala naučiti više o organizaciji i kako bolje koristiti svoje vrijeme. Također sam više vremena posvetila molitvi i Bogu.
Nikad nisam niti sanjala da ću raditi ovo što radim, no osjećala sam se kao da Bog, negdje iza kulisa upravlja svime te da ga samo trebam slijediti. Sada kada osjećam tu prazninu u stomaku prisjetim se svih mogućnosti koje mi je Bog pružio te kako je uvijek, kad god bi se jedna vrata zatvorila otvorio bolja, prikladnija vrata za mene.
Ne znam da li ispunjavam sve svoje ciljeve, no u duši mi je mir jer znam tko je sa mnom dok ispunjavam ono što od mene traži.