Život je pun obaveza, a to može ometati naš duhovni život. Nije lako odvojiti vrijeme za druženje s Bogom, u molitvi i čitanju Njegove riječi. Kao da nas neka jaka gravitacijska sila veže za terete svakodnevnog života, ne dopuštajući nam da stanemo i uđemo u Njegovu prisutnost, i nađemo snagu i izdržljivost da se nosimo sa životnim poteškoćama.
Ovo može utjecati na naše uvjerenje o dijeljenju vjere s drugima. Kada smo prezauzeti, i preopterećeni životnim tjeskobama i brigama o vlastitim potrebama te ne dopuštamo Bogu da nam pomogne, lako zaboravljamo da postoje mnogi drugi koji su u sličnoj ili puno goroj situaciji. No, za razliku od nas – vjernika, oni ne poznaju Boga.
Bez obzira na našu situaciju uvijek se možemo obratiti Bogu za pomoć. No, mnogi Ga uopće ne poznaju te nemaju tu vjeru da On uvijek pazi na njih, taj unutarnji mir koji dolazi od saznanja da te Bog voli i vjeru da će vječno živjeti s Njim. A postoje i oni koji to možda nikada neće saznati, ako im mi to ne kažemo.
Ne zatvorimo se u sebe. Ne budimo prezadovoljni onim što imamo. Ne budimo prezauzeti samima sobom i vlastitim potrebama. Zamolimo Boga da nam pomogne da budemo senzitivni prema činjenici da su ljudi koje On stavlja na naš put također stvoreni prema Njegovoj slici i prilici. Bog voli svakoga čovjeka i umro je za sve.
Dragi Bože, ispuni me Svojim Duhom, suosjećanjem i ljubavlju kako bih mogao govoriti kao Ti. Još bolje, molim te govori kroz mene. Neka tvoje nježne riječi ljubavi, tvoje razumijevanje, briga, i istina teku kroz mene, tvoj kanal, iz Tvog srca u njihova.
Osvijetli najmračnije uglove njihovog srca svojom Svjetlošću i ljubavlju. Donesi im mir koji će zamjeniti njihove tjeskobe i strahove, i sreću da zamjeni njihovu tugu. Neka tvoja utjeha i vjera zamijeni njihovu bojazan i očaj. I ako je Tvoja volja, molim te upotrijebi me da budem instrument tvoje ljubavi.