U veljači 2010. godine dogodio se snažan potres u Čileu, nakon kojeg je uslijedio i tsunami. Potres se najviše osjetio u Constituciónu smještenom 112 km od epicentra. Krajem godine, točnije za Božić, s nekolicinom svojih prijatelja odnijela sam pakete hrane kao dio humanitarne pomoći stradalima u Constituciónu. Deset mjeseci nakon katastrofe ti su jadni ljudi još uvijek živjeli u improviziranim kampovima. Margarita, jedna od volonterki donijela je donaciju božićnih ukrasa koje su sakupile njezine kolegice i kolege s posla, pa smo u svaku kutiju stavili po nekoliko od tih ukrasa, primjerak časopisa Kontakt na španjolskom kao i CD s božićnom glazbom. Jedan je Margaritin prijatelj poklonio božićno drvce, koje smo također ponijeli sa sobom, iako nismo bili sigurni što smo trebali učiniti s njim.
Dok je nekolicina nas okupljala djecu kako bismo im izveli kratki prigodni program, drugi su se volonteri uputili od “stana” do “stana.” Uskoro su dvoje volontera naišli na ženu koja je bila na rubu suza. Obitelj joj je izgubila skoro sve u naletu tsunamija, a ono malo što im je ostalo pokradeno je. Jecajući rekla im je kako njezin dječačić žarko želi božićno drvce. Naime, otkako je vidio druge da kite svoja drvca nije prestao moliti da mu kupi jedno. Govorio je samo o tome.
Volonteri su joj rekli da će vidjeti kako mogu pomoći. Uzbuđeni, dotrčali su do našeg kombija. Izgledali su kao dobitnici glavnog zgoditka na lutriji. “Našli smo savršeno mjesto za ono naše božićno drvce,” uzviknuli su.
Oduševljeno su zgrabili božićno drvce i nedugo nakon toga stajalo je okićeno u jednosobnoj baraci. Žena je zaprepašteno gledala kako se želja njezinog sina obistinjuje pred njenim očima.
Uskoro su se dječak i njegova sestra vratili s božićnog programa. Majka ih je dočekala ispred ulaznih vrata. “Zažmirite i nemojte otvarati oči sve dok vam ne kažem!” Uvela ih je unutra i kada je dječak vrisnuo od oduševljenja znali smo da nas je Bog doveo na pravo mjesto.
Nekoliko mjeseci kasnije jedan je naš prijatelj posjetio taj isti kamp. Sreo je ženu koja mu je ispričala kako je jednom bila toliko potištena da je htjela dići ruke od svega. Tada su se od nikuda pojavili neki ljudi s božićnim drvcem kojeg je njezin sin jako želio. I to je bio dan kada je odlučila da se neće predati već da će hrabro nastaviti naprijed.