Obožavam Mikea Doneheya, pjevača grupe Tenth Avenue North i voditelja njihovog video dnevnika na You Tubu. Mike često dijeli sa svijetom kako dobiva inspiraciju za svoje pjesme i smiješne anegdote koje su mu pomogle da bolje upozna Boga i Njegove puteve. Jako mi se sviđa razgovor u kojem govori da „Bog nije slon.“ 1 Rekao je da ga je sreo – ne Boga, već slona.
Kada mu je bilo pet godina roditelji su ga odveli u zoološki vrt i tu je prvi puta vidio slona. Ovaj je ispružio surlu i mali je Mike pomislio da je to bila gesta prijateljstva. Ali, ne. Slon je tada kihnuo i to po njegovim nogama. Nepotrebno je uopće reći da su mu se nakon tog prvog susreta slonovi zamjerili.
I sam je nakon nekog vremena zaključio da Bog ne može biti slon. No, tek kad je odrastao shvatio je da je to doista bila istina. Ne samo zbog očiglednog razloga što su slonovi životinje, a Bog je…Bog. Jedna stara izreka kaže: “Slon nikad ne zaboravlja,” dok Bog iz svoje ljubavi prema nama svjesno zaboravlja sve naše grijehe, kada nam je stvarno žao i kajemo se. Bog za sebe kaže da je on netko tko briše naše krivnje “i ne sjeća se naših grijeha.”2
Stoga stavimo sebe na Njegovo mjesto i zamislimo da opraštamo onima koji su nas povrijedili. Bog oprašta i zaboravlja, no mi ponekad kažemo da smo oprostili nekome, i “zakopamo sjekiricu, no dršku ostavimo vani.”
Izreka “zakopati sjekiricu” dolazi iz tradicije američkih domorodaca kada bi poglavice plemena zakopale “ratne sjekire” ili tomahawke, što bi označilo kraj rata i početak mira. Ako pak ostavite dršku sjekirice vani kako biste je prvom prigodom mogli izvući, to bi značilo da ste oprostili samo djelomično, ali ne i u potpunosti.
I sama sam nekoliko puta ostavila dršku vani. Oprostila bih prijateljici, no kada bismo se opet nešto porječkale ili bih se naljutila na nju, nabila bih joj na nos stvari iz prošlosti. Očigledno to nije bio istinski oprost. Hvala Bogu da On nije takav prema nama.
On ne gleda na odštetu koju bismo trebali platiti, nego na naše srce i želju da činimo bolje. Bog je poslao svog jedinca, Isusa, koji je umro na križu za nas i uzeo na sebe grijehe svijeta. Kroz ovo veliko djelo ljubavi, mi smo primili oprost. On je izbrisao naš račun za grijeh da bismo mi mogli živjeti.
U jednom od mojih najomiljenijih psalama, Psalmu 103, David piše: “Gospod je milosrdan i milostiv, strpljiv je i bogat dobrotom. Ne ostaje gnjevan zauvijek, niti se dovijeka ljuti. Ne postupa s nama po našim grijesima, niti nam vraća po našim krivnjama. Jer koliko je nebo visoko nad zemljom, toliko je njegovo milosrđe prema onima koji ga se boje. Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas naše grijehe.”3
Jednom je jedna starica slavila 50-godišnjicu braka i mlada žena ju je radoznalo upitala kako je uspjela ostati u braku tako dugo. “Kada sam se udala odlučila sam napraviti listu stvari koje ću mu oprostiti” reče joj. Čuvši to ova je zamoli da joj pokaže tu listu. “Znate, bit ću iskrena i reći ću vam da zapravo nikad nisam sastavila tu listu, no svaki put kad bi me suprug naljutio, duboko bih udahnula i rekla samoj sebi: Koji srećković, to je jedna od stvari s liste.”
Mislim da je tako i Isus razmišljao kada je rekao da trebamo drugima oprostiti “sedamdeset puta sedam” 4 Istinski oprost ne broji koliko je puta nekome oprostio. Za razliku od slona, Bog oprašta i zaboravlja.
- http://www.youtube.com/watch?v=U-mNFhHafjM.↑
- Izaija 43:25↑
- Psalam 103:8–12↑
- Evanđelje po Mateju 18:21,22.↑