Nedavno sam shvatio da su neki moji pogledi bili netočni. Tu mislim na vjerovanje o mjestu u kojem je Isus živio kao dijete i mladi čovjek. Oduvijek sam znao da je Galileja bila na sjeveru Izraela, i to dosta daleko od velikog Jeruzalema. Tek mi je nedavno palo na pamet koliko je Galileja zapravo bila u zabiti i kako je to utjecalo na Isusa i Njegove sljedbenike, kao i na Židove tog vremena. No, dopustite mi da s vama podijelim još malo povijesti.
Sama Galileja je krševito i brežuljkasto, zabačeno područje koja je stotinama godina bila daleko od svih kulturnih događanja u Izraelu. Kada se nakon smrti kralja Salomona Izrael podijelio na dva kraljevstva, Galileja je postala dio Sjevernog kraljevstva, u kojem su se ljudi prestali klanjati jednom, istinskom Bogu i koje je 721. pr. Kr. bilo pokoreno od strane Asiraca. U to su se vrijeme, vladajuća klasa i stanovnici gradova iselili, no izgleda da su siromašni ostali i nastavili preživljavati iz dana u dan.
Kasnije je Južno kraljevstvo bilo osvojeno od strane Babilonaca u 586. prije Krista, a njegovi stanovnici preseljeni. S vremenom bilo im je dopušteno da se vrate, i kada su to i učinili ponovno su izgradili Hram i sastavili Toru, prvih pet biblijskih knjiga. Zatim su svoju vladu i religiju usredotočili oko tih pet knjiga. Ali još uvijek nisu imali odnosa s ostatkom ljudi Sjevernog kraljevstva koji su živjeli u Galileji.
S vremenom su obje pokrajine pale pod vlast Grka Seleukida, dok se Židovi iz okolice Jeruzalema nisu pobunili i izvojevali neovisnost, pod Makabejcima, židovskom dinastijom tog vremena. Kada su Makabejci došli na vlast, osvojili su sve zemlje oko sebe, a negdje oko 100. godine prije Krista osvojili su i područje Galileje te nametnuli svoje zakone – zakone iz prvih pet biblijskih knjiga. I tako su se Galilejci integrirali u židovsku religiju i način života.
Očigledno je da Židovi iz Jeruzalema i okolice nisu imali baš visoko mišljenje o Galilejcima, koji su navodno i govorili drugačijim naglaskom, ako je suditi po komentaru apostola Petra one noći kad je Isus bio ispitivan. “Doista, i ti si jedan od njih. I govor te tvoj izdaje.”1 Možda je čak i Isus imao naglasak koji je bio čudan Judejcima.
Glavari svećenički i farizeji očigledno su smatrali da je smiješno da bi prorok, a naročito Mesija, došao iz Galileje. Čak su i ismijali jednog od svojih, Nikodemusa, zato što je uopće i pomislio da bi to moglo biti moguće: “Da nisi možda i ti iz Galileje? Ispitaj i vidjet ćeš da prorok ne dolazi iz Galileje.”2 Izgleda da je Isusovo rodno selo bilo na naročito lošem glasu. Evanđelje po Ivanu navodi izjavu jednog od Isusovih apostola – Natanaela koji je rekao: “Može li doći što dobro iz Nazareta?”3
Niti Rimljani nisu imali dobro mišljenje o tom mjestu. Djela apostolska navode da je neki Juda Galilejac podigao ustanak, a nakon njegove smrti sljedbenici se njegovi raspršiše svuda. Rimljani su ugušili pobunu negdje oko godine Isusovog rođenja, i uništili Seforis, najvažniji grad u Galileji, koji se nalazio nedaleko od Nazareta.
Mnogi ljudi ne shvaćaju da je Isus većinom službovao u Galileji, a zapisano je da je tek povremeno odlazio u Judeju. Nije ni čudo da ga kulturna i intelektualna elita njegovog kraja nije baš prihvatila. Ponekad se pitam kako bih ja primio Isusa i Njegovo učenje, da sam recimo živio u ono vrijeme?
No, slijedili su Ga i to ne samo oni iz Galileje, nego i Židovi iz svih mediteranskih zemalja. Nakon samo 50 dana bio je sramotno pogubljen u Jeruzalemu. Tisuće Židova se sakupilo u Jeruzalemu kako bi proslavili važni vjerski praznik. Odlučili su da ovaj Galilejac nije samo prorok, već dugo očekivani Mesija i oduševljeno su prihvatili novo rastući pokret kršćanstva. Pa što je to ušlo u njih?
Bog je taj koje je ušao u njih. Kršćanski pokret se rodio. I uskoro Ga nisu slijedili samo Židovi, već i ljudi iz mnogobrojnih naroda Rimskog carstva, a i izvan njega. Svi su objeručke primili Boga iz zabiti. Tri stotine godina je trebalo da kršćanstvo bude svuda prihvaćeno. Naprosto je nevjerojatno da je sve počelo, po mnogima, u najbeznačajnijem dijelu najproblematičnije pokrajine Rimskog carstva, s čovjekom koji je propovijedao samo tri godine, i bio pogubljen u svojim tridesetim, kao obični kriminalac.