Prošlog Božića nisam vidjela niti osjetila onu čarobnu iskricu. Smetao mi je sav taj komercijalizam koji je već mjesecima mučio naš grad. Gledajući sve te oglase u časopisima, osjećala sam se kao ne mogu Isusu ništa ponuditi jer sam bila ograničena svojim okolnostima. Izgubila sam entuzijazam i uopće mi se nije dalo kititi božićno drvce, a nisam niti imala volje da “stvaram” smisaoni Božić.
Ove je godine sve bilo drugačije. Božiće pripreme započele su već u srpnju mjesecu. U čemu je bila razlika?
U ljeto smo djeca i ja došli na ideju da darujemo Isusu 1001 poklon za Njegov rođendan i svakog dana poslali bismo mu nešto. Stražnja strana naših kuhinjskih vrata prekrivena je listama i tabelama i nekoliko stotina naljepnica svjedoče o darovima koje smo mu već poklonili! Jedna tabela govori o dobrim djelima koja smo učinili za druge, druga je za biblijske stihove koje smo naučili napamet, a treća je pak za snimanje jednostavnih biblijskih priča za drugu djecu. Tu je i tabela za pisanje pisama s kojima smo ohrabrili druge, zatim tabela koja bilježi vrijeme kada smo se zaustavili i proveli vrijeme s Isusom itd, itd.
Ove je godine naša božićna sezona počela prije nekoliko mjeseci i mogu vam reći da je osjećaj fantastičan. Nema žurbe, napetosti, grižnje savjesti, niti nejasnih ciljeva. Ispunjavamo zacrtano i upotrebljavamo naše vrijeme kako bismo usrećili Isusa i svoje bližnje. Tabele su skoro popunjene i kada ih potpuno ispunimo staviti ćemo ih u zapakirane poklone ispod božićne jelke. Ovo su darovi koji dolaze iz srca i svaki poklon predstavlja vrijeme, ljubav i trud, a Isusu su takovi darovi najdraži.
Već znamo da će tisuću i prvi dar biti jednostavne rođendanske svjećice. Zapalit ćemo tijekom dana, kad god se budemo molili da i drugi ljudi, diljem svijeta dobiju prigodu upoznati Isusa. Ove su molitve također pokloni koje dajemo Onome koji je sve svoje dao nama.