Navodno je davne 1825. godine Papa Lav XII.posjetio jedan od zatvora u Papinskoj Državi. Želio je preispitati svakog zatvorenika te osobno saznati razlog njihovog tamnovanja. Skoro svi su ga uvjeravali u svoju nevinost, svi, osim jednog. Naime, taj je čovjek priznao da je bio prevarant i lopov. Čim je Papa to čuo okrenuo se prema čuvaru zatvora i ozbiljnog lica rekao: “Smjesta oslobodite ovog gada, kako svojim prisustvom ne bi pokvario ove plemenite ljude ovdje!”
Možda je ova mala anegdota izmamila osmijeh na vaše lice, no svi možemo naučiti nešto iz nje. Božji oprost je za one koji su svjesni svoje grješnosti. Znaju da trebaju oprost, ali i da ga ne zaslužuju. Oprost je dar koji se ne može zaraditi. Oprost je za one koji se potpuno oslanjaju na Njegovu milost i dobrotu.
Ovo se načelo može primijeniti i na našem spasenju po vjeri, a i u svakodnevnom životu. Koliko smo se samo puta i sami ponašali kao zatvorenici iz te male anegdote, te nismo htjeli priznati vlastite pogreške i mane, što bi nas zauzvrat odvelo do oprosta i pomirenja s onima koje smo povrijedili? Koliko smo samo puta bili ozlojeđeni nečijim ponašanjem umjesto da smo im oprostili i zaboravili njihove postupke?
Božja riječ nam savjetuje da oprostimo jedan drugome (čak i onda kada mislimo da to druga osoba ne zaslužuje), jer je i Bog oprostio nama, iako to nismo zaslužili: “Budite jedni prema drugima plemeniti, milosrdni, praštajući jedni drugima kao što je i Bog u Kristu oprostio vama!” 1
Bez obzira da li se osoba koja vas povrijedila kaje ili ne, vaša odluka da oprostite je od vitalne važnosti jer će vas ona osloboditi iz zatvora boli i gorčine i pomoći vam da krenete naprijed. Nikada nije lako oprostiti nekome tko vam je nanio bol, no s Bogom, sve je moguće.
- Poslanica Efežanima 4:32↑