“Zaključak – reče govornik gromkim glasom – je jednostavan. Zahvalite se Bogu na malim stvarima u životu. Ne tražite milijune, već budite zahvalni za svaku kovanicu.” Njegove su riječi izazvale ogroman pljesak.
Seminar se završio. S notesom punim naškrabanih bilješki i dvjema knjigama o samopomoći napustio sam salu prepun utisaka. Osjećao sam se kao da lebdim na oblacima.
Bio je to sasvim solidan seminar, no ništa novoga nisam čuo. Glavna poruka predavanja bila je da uživamo svakodnevno u malim stvarima koje nam život pruža. Ta je poruka stara kao i brda oko nas, no seminar nije razjasnio kako da to sprovedemo u praksu.
Na početku godine život mi je bio u rasulu. Naš bankovni račun bio je skoro prazan, a zdravstveni problemi su se nazirali. Strah je ušao u mene i počeo savijati svoje gnijezdo u mome umu.
Kako mogu biti zahvalan za male, naoko nevažne stvari kao što su šalica vrućeg čaja tijekom zimskog, sunčanog dana ili umirujuće predenje mačke koja se odmara u mom krilu ili naručju kada ne znam kako ću preživjeti do sljedećeg mjeseca? Tjeskobe ovog života salijetale su me kao rojevi divljih pčela, neprestano mi se podrugujući i objašnjavajući zašto sam bio izgubljeni slučaj, a moj život jedan veliki neuspjeh od kojega se nikada neću oporaviti.
Utočište.
Začuo sam tu riječ u svome umu, i to tako jasno kao da se netko obraća izravno meni. Trebao mi je spas. Trebalo mi je utočište.
U neka davna vremena utočište se odnosilo na pravo osobe na zaštitu unutar zidina posvećene crkve. Dok god je osoba koja je tražila sklonište ostala unutar crkve pravo na utočište bilo je u većini slučajeva poštovano.
Ali, kako se to odnosilo na mene?
I ja sam bio u bijegu. Moji su strahovi bili stvarni kao progonitelji jeretika u srednjem vijeku. Bilo je nemoguće sakriti se od njih. No, utočište postoji. “Ime je Gospodnje tvrda kula; pravednik uteče u nju i sakriven je.” 1
Na sigurnom! Bezbjedan! Prekrasno, zar ne?
Iza čvrstih zidina Kristove tvrđave mogu naći mir i okrjepu. Unutra mogu otvoriti svoje srce Spasitelju mom i primiti Njegove upute o tome kako se riješiti problema i strahova koji me muče.
Gdje su sada poteškoće i nevolje moje? Salijeću li me još uvijek?
Nakon vremena provedenog u utočištu ne osjećam više njihove ubode. Ne postoji ništa što Isus i ja ne možemo riješiti. A najbolje od svega je da se mogu skloniti u svoje utočište kad god hoću i koliko god puta to poželim.
- Mudre izreke 18:10↑