U zdravlju i bolesti

Nedavno sam gledao film pod nazivom Ljubav i ostale droge (Love and Other Drugs), romantičnu i dirljivu komediju koja se temelji na memoarima Jamieja Reidyja Hard Sell: Evolucija prodavača Viagre (The Evolution of a Viagra Salesman).

Iako je po mom mišljenju film mješavina nekoliko žanrova u sebi ima i realističnu ljubavnu priču koja nije tipična filmska romansa ili scenarij nekog holivudskog filma. Mlada i lijepa Maggie Murdock koju glumi Anne Hathaway pati od Parkinsonove bolesti. Iako mi se mnogo toga nije sviđalo taj me je dio dirnuo jer takve se stvari doista događaju u svakodnevnom životu.

Nekoliko tjedana prije toga slušao sam dirljivi intervju s Tobenom Heilom koji je zajedno sa svojom suprugom Joannom napisao nekoliko knjiga, između ostalih Zauvijek sretni: Stvaran pogled na prvu godinu vašeg braka (Happily Ever After: A Real-Life Look at Your First Year of Marriage).

Sam je napisao nekoliko drugih knjiga, dok je s Ryanom Dobsonom napisao Wrecked: What God Can Do When Things Crash and Burn.

U intervjuu Toben govori o većoj privrženosti bračnoj zajednici poslije Joanninog moždanog udara nakon kojeg je ostala nepokretna i bez dara govora te je svakodnevno počela trpjeti veliku tjelesnu, mentalnu i emocionalnu bol. Dirljivo je slušati njegovo objašnjenje i kako je njena nesreća utjecala na njihov život i život njihove djece te kako je ojačala njegovu ljubav prema supruzi i njegovu vjeru u Božja obećanja.

Također sam nedavno pročitao i dijelove intervjua s Laurom Hillenbrand, autoricom bestselera Seabiscuit: An American Legend po kojoj je kasnije snimljen istoimeni film koji je u Hrvatskoj distribuiran pod naslovom Utrka života. Iako je spisateljica poznata po svojem živom načinu pripovijedanja i snažnim ličnostima osobno je praktično prikovana za postelju i pati od teške i iscrpljujuće bolesti. Često nema snage ni da govori, a kamoli da se okrene na drugu stranu.

Kada su je upitali kako uspijeva u svemu tome Hillenbrand je odala zaslugu svom suprugu „svojoj ljubavi iz studentskih dana“ i objasnila: „Kada smo se uzeli bila sam toliko bolesna da nisam mogla ići niti na prijem tako da sam na svadbi bila tek nekoliko minuta. Moj je suprug cijelo vrijeme bio uz mene. Neki bi se rastali u takvim situacijama no mi smo se još više zbližili. Između nas postoji duboko razumijevanje. On u meni ne vidi bolesnu osobu već sve ostalo što jesam. Morali smo se prilagoditi i naučiti kako se nositi s našom situacijom. Nije lako ostati u braku s teško bolesnim partnerom.“

Čitajući ovu dirljivu priču počeo sam razmišljati o „anđelu“ s kojim je bila u braku. To me je odmah podsjetilo na vlastitu situaciju i na mog „anđela“ – Kristinu, koja je nesebično, godinama bila uz mene.

Pored uobičajenih migrena i drugih bolesti koje su me morile milostivo je podnijela stvari koje bih osobno jako teško podnio da su nam uloge bile zamijenjene.

Mislim da je većina nas unesrećena na ovaj ili onaj način. Stvar je u tome da biti u uspješnoj vezi nikad nije lako. Svi imamo slabosti i mane te nas uvijek nešto muči. Naš partner treba imati neograničene zalihe požrtvovnosti, bezuvjetne ljubavi i oprosta. Uopće mi nije jasno kako je Kristina uspjela ostati uz mene sve ove godine, no uspjela je. Svaka joj čast i hvala Bogu na njoj. Ona je moj anđeo.

Slušao sam još jednu vrlo dirljivu priču, intervju sa spisateljicom Joni Eareckson – Tada i njenim suprugom Kenom. Joni je kvadriplegičarka, a sada boluje i od karcinoma dojke. Njena je priča o vjeri i bračnoj odanosti toliko dirljiva da je nikada neću zaboraviti.

Nositi se s rakom i posljedicama iscrpljujućeg liječenja je vrlo teško no za Joni i Kena cijela je situacija imala i dodatne izazove. Cilj intervjua bio je obavijestiti njene čitatelje o njenom zdravstvenom stanju te ih zamoliti da se mole za njih. S vremenom razgovor se pretvorio u nešto mnogo veće – u prekrasnu ljubavnu priču.

Bio sam duboko dirnut i navrle su mi suze slušajući ih, ne samo zbog poteškoća s kojima se ta nevjerojatna žena suočavala već i zbog duboke ljubavi koja se očitavala u drhtavom glasu njenog supruga. I sam na rubu suza objašnjavao je kako mu je bilo teško svjedočiti njenim patnjama i kako ih je cijelo iskustvo zapravo zbližilo i ujedinilo kao nikad ranije.

Joni je rekla: „Predivno je zaista – kada prolaziš kroz najteže trenutke svoga zemaljskog života, kroz jednu vrstu pakla i imaš nekoga tko stoji uz tebe. Jedne sam noći osjećala strašnu bol i prije nego što sam legla na počinak molila sam se: ‘Dragi Isuse, molim te ukaži mi se noćas. Molim Te, dopusti mi da Te vidim i osjetim. Želim znati da si sa mnom. Obećao si da nas nikada nećeš ostaviti niti napustiti. Oh, kada bih samo mogla to noćas osjetiti.’

„U neko doba morala sam probuditi Kena i zamoliti ga da mi pomogne. Stajao je pored moje postelje dok je prigušeno svjetlo noćne lampe osvjetljavalo sobu. ‘Kene, Kene, ti si Isus! Osjećam Ga u tvom dodiru, vidim Ga na tvom licu, u tvom osmjehu. Čujem Ga u tvom glasu.’ Nevjerojatno je bilo osjetiti toliku ljubav i stvarnu Isusovu prisutnost. Bila je to najljepša stvar koju sam ikada iskusila.“

Potpuno razumijem Joni. Zahvalan sam što osobno nisam morao iskusiti stvari koje je ona doživljavala i s kojima se tako hrabro nosila otkako je nakon skoka naglavce prije svojih dvadesetak i više godina ostala paralizirana. Oni koji me bolje poznaju znaju da je i meni zdravlje narušeno te da sam često u bolovima. Ponekad trpim takve bolove da nisam u stanju niti misliti, a kamoli govoriti. Siguran sam da ljudi koji duže boluju mogu razumjeti o čemu govorim.

U najtežim trenucima Isus je bio uz mene. Tješio me je, njegovao i liječio. Nebrojeno puta Kristina je bila Isus za mene. Nježna i beskrajno strpljiva podnosila je sve pokazujući bezuvjetnu ljubav. To je Kristina. Kao i bračni drugovi Joanne Heim, Laure Hillenbrand, Joni Eareckson i mnogi drugi supružnici o kojima svijet nikada nije čuo tako je i moja žena uz mene i u dobru i u zlu, kroz sito i rešeto, u zdravlju i bolesti.

No, ponekad takav jedan „netko“ ne stoji uz nas i sami smo. No, čak i u takvim trenucima Isus je uz nas. On vidi našu potrebu i suosjeća s našim slabostima (Poslanica Hebrejima 4:15) i uvijek nas provodi kroz te mračne noći našeg života. Odan nam je čak i kada Mu nismo dovoljno zahvalni. Bez obzira što se događa, uvijek je uz nas i nikad nas ne napušta.

No kada postoji netko u vašem životu – supružnik, rođak ili blizak prijatelj, netko tko odluči stajati uz vas bez obzira na vašu situaciju i ne vidi u vama bolesnu osobu ili izgubljeni slučaj već sve ono što zapravo jeste ili pak možete postati onda je to jedna čudesna i prekrasna stvar.

Bože pomozi nam da budemo požrtvovni, nesebični i puni ljubavi te da svakodnevno budemo Isus svima onima koje pošalješ na stazu našeg života.

„U dobro i u zlu, u bolesti i u zdravlju.“