Jeste li se ikada upitali kakav dojam ostavljate na ljude? Ili što je još važnije, ostavljate li bilo kakav trajni dojam na njihove živote. Ja jesam.
Živim u Indiji, u multireligijskoj zemlji u kojoj kršćani čine samo 2% cjelokupnog stanovništva. Svjesna sam da će ljudi stvarati sliku o mom Bogu na osnovi načina na koji živim i da moj način ponašanja uvelike pomaže drugima pri stvaranju pozitivnog mišljenja općenito o kršćanstvu i kršćanima, pa čak i o samom Isusu.
Jednom je moja tetka ponudila čašu vode starijem paru čiji se automobil pokvario nedaleko od njene kuće. Stajali su na užarenom suncu i čekali na šleper. Muškarac je zahvalno primio čašu vode i rekao: “Vi mora da ste kršćani.”
Drugom sam se prilikom vraćala s posla kada se neki motorist očešao o moj auto. Naljutila sam se, a onda sam u trenu shvatila da je gledajuću u moje srdito lice vjerojatno vidio i križ koji je visio na mom unutarnjem retrovizoru. Što li je potom taj čovjek mislio o kršćanki koju je sreo? Ne baš najbolje i uvidjevši to posramila sam se.
Kao što vidite i sama imam puno toga za naučiti. Igra koju sam nedavno igrala sa svojim rođacima ohrabrila me je u tome. Svatko je dobio list papira i napisao na njemu svoje ime. Potom su listovi išli u krug i svatko je napisao nešto pozitivno o drugoj osobi. Na kraju smo ih stavili u sredinu i pomiješali.
Potom smo čitali što su drugi rekli o nama. Kada je došao red na mene, iznenadila sam se da nitko nije naveo moje očigledne, vidljive talente i vještine. Umjesto toga na papiru su bile napisane stvari kao:
“Ti stvarno vjeruješ u molitvu.”
“Sviđa mi se tvoj odnos s Bogom.”
“Isus je uvijek na prvom mjestu u tvom životu.”
Kasnije sam tek shvatila koliku su mi te pohvale značile naročito kada se uzme u obzir da su došle od ljudi koji me dobro poznaju. Ovo su tek mali primjeri iz svakidašnjeg života, no upravo će nas po tim stavovima i djelima ljudi pamtiti.