Što slijedi?

Umrijeti značiti stupiti na tihu i mirnu obalu
O koju se valovi nikada ne lome,
Na kojoj oluje nikada ne bjesne;
Na kojoj dodir prijatelja kaže:
gotovo je.

Sir Samuel Garth (1661.–1719.)

Nemoguće da je jedna tako prirodna, neophodna i univerzalna pojava kao smrt stvorena od Boga kako bi nanijela zlo čovječanstvu. —Jonathan Swift (1557.–1745.)

Zamišljamo smrt kao uništenje, bolje da zamišljamo sliku Krista kako dolazi da nas spasi. Mislimo o smrti kao kraju; bolje da razmišljamo o životu, o novom početku. Mislimo o gubitku; bolje da mislimo o dobitku. Razmišljamo o rastanku, bolje da razmišljamo o sastanku. Mislimo o odlasku; bolje da mislimo o dolasku. I dok glas smrti šapuće: “Moraš napustiti zemlju,” slušajte Krista koji nam govori: “Ti samo dolaziš k Meni!” —Norman Macleod (1812.–1872.)

Uzmimo u obzir, dragi moji kako nam Gospodin stalno pokazuje da će doći do uskrsnuća i kako je Bog prvo uskrsnuo našeg Gospodina Isusa Krista. Razmislimo na trenutak o uskrsnuću koje se svakog godišnjeg doba događa ispred naših očiju. Dan i noć objavljuju nam uskrsnuće. Noć liježe na počinak i dan se rađa, a potom ponovno odlazi, i noć dolazi. Pogledajmo plodove zemlje. Sjeme se sije. Baca se u zemlju, suho i golo i s vremenom nestaje. A onda ga iz ničega, u novom obliku, Gospodin vraća u život i iz tog jednog jedinog sjemena rađa se plod. –  Sveti Klement Rimski (datum smrti: oko 98.)

Što god je to u nama što osjeća, misli, želi i život nam daje mora da je nadnaravno, nebesko, božanstveno i kao takvo i vječno. —Aristotel (384.–322. prije Krista)

Sva metafizike ne može me ni na sekundu natjerati da posumnjam u vječnost duše i u postojanje Boga. Osjećam, vjerujem, želim i nadam se i branit ću to stajalište do posljednjeg daha. —Jean-Jacques Rousseau (1712.–1778.)

Zemlja je područje mrtvih. Proširimo svoje vidike. Nebo je prava zemlja živih. —Biskup George Horne (1730.–1792.)

U nebesima opet ću moći čuti. – Posljednje riječi Ludwiga van Beethovena (1770.-1827.)

Ako je Bog taj koji je stvorio ovaj prekrasni svijet, u kojem prevladavaju grijeh i smrt koliko neusporedivi ljepši mora da je Raj. James Montgomery (1771.–1854.)