Što je zapravo ljepota?

Nedavno sam pretraživala Bibliju u potrazi za riječju „lijep/a“ jer sam željela znati koliko se često ta riječ pojavljuje u njoj.

Stari Zavjet prepun je lijepih žena. Sara je bila lijepa. (Knjiga Postanka 12:11) Rebeka je bila veoma lijepa. (Knjiga Postanka 29:17) Od Jobovih kćerki nije bilo ljepših žena u cijeloj zemlji. (Job 42:15) i lista se tu ne završava. Meni se najviše pak dojmila Abigajil. Abigajila je bila lijepa i inteligentna. (Prva knjiga o Samuelu 25:3) Većih komplimenata niti jedna žena ne bi mogla poželjeti.

Došla sam do zaključka da su u drevna biblijska vremena duhovne vrijednosti bile mnogo važnije nego što su danas i da je sve što je bilo dobro zapravo bilo i lijepo. Pobožnu ženu smatrao je lijepom i Bog i svaki muškarac. Ljepota nije bila toliko u vanjskom izgledu, oblinama i liniji.

U vezi s ovom temom posebno mi je pala u oči kratka priča iz Markovog evanđelja.

Evanđelje po Marku 14:3 “Kada je on (Isus) boravio u Betaniji u kući Šimuna Gubavca i bio za stolom, dođe žena s alabastrenom posudom punom dragocjenoga čistog nardova ulja. Ona razbi alabastrenu posudu i izli ulje na njegovu glavu.”

Iako sam tu priču i ranije čitala (i to nekoliko puta) do tada nisam zamijetila da je žena razbila posudu. Pošto je ulje bila jako skupo onda je vjerojatno i alabasterna posuda također bila vrlo skupo. No, ona ju je razbila jer je vjerojatno željela pokazati da joj je Isus značio puno više od skupe posude. Odlučila mu je dati sve što je imala, svoje najbolje, najdragocjeniju i najskuplju stvar koju je imala.

Evanđelje po Marku 14:3 “Nato se neki razljutiše i rekoše jedan drugome: Čemu to rasipanje pomasti?”

Lako je površno osuđivati. Nije jednostavno prosuditi da li je netko iskren ili ne, naročito kada njegovo/njezino ponašanje odudara od svakodnevnih normi ponašanja.

Evanđelje po Marku 14:3 “Mogla se ta pomast prodati za više od trista denara i novac dati siromasima.” I mrmljali su na nju.

Evanđelje po Marku 14:3 A Isus reče: “Ostavite je! Zašto je žalostite? Ona učini dobro djelo na meni.”

Isus je vidio njeno srce, mimo doličnog, prihvatljivog, uobičajenog ili očekivanog djela i rekao da su Njemu njena dijela bila savršena. Ovdje također možemo vidjeti Isusovo uvjerenje da stane u obranu krivo shvaćene osobe, osobe koju je sredina nepravedno osuđivala.

Evanđelje po Marku 14:3 “Jer siromaha imate svagda među sobom i možete im dobro činiti kad god hoćete; a mene nemate svagda.”

Svijet je pun siromaštva i oskudice ali mogućnosti da izrazite ljubav onima koji vam najviše znače su ograničene.

Evanđelje po Marku 14:8 “Ona je učinila što je mogla; ona pomaza unaprijed moje tijelo za ukop.”

Male stvari koje je mogla učiniti mnogo su značile onome koga je voljela i u koga je vjerovala.

Evanđelje po Marku 14:9 “Zaista kažem vam: Svuda po svemu svijetu, gdje se bude propovijedalo evanđelje, kazat će se, njoj na spomen, što je ona učinila.”

Ta je žena vjerovala u Isusa i to ju je potaknulo da učini nešto. Upotrijebila je ono što je imala, učinila je ono što je mogla, bila je originalna u tome i nije se bojala to i pokazati. To je prava, istinska originalnost i autentičnost, od početka do kraja. To ju je proslavilo i svojim činom je zorno oslikala što je Bog smatrao lijepim i dobrim.

Boga možemo služiti na bezbroj načina, a također mu možemo iskazati ljubav i divljenje na isto toliko načina. Kada naša inspiracija izvire iz našeg srca i kada smo iskreni prema samima sebi onda će naša djela ostaviti traga i ukazati put drugima, put ka Božjim ljepotama i Njegovom duhu.