Sol i svjetlost

Isus započinje Govor na gori s blaženstvima u kojima opisuje temelje kršćanskog života i kako On želi da Njegovi sljedbenici žive svoju vjeru. Tijekom govora govori detaljnije o načelima koji se zasnivaju na osam blaženstava.

Jedan od tih načela koji se navodi odmah poslije blaženstava je:

“Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi, čime će se onda soliti? Ne valja više ni zašto; baci se napolje i ljudi je pogaze. Vi ste svjetlost svijetu. Grad koji stoji na gori ne može se sakriti. Niti se užiže svijeća i stavlja pod posudu, nego na svijećnjak. Tada svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca na nebesima.”1

U drevno vrijeme sol je bila puno važnija nego danas. Mojsijev zakon je na primjer zahtijevao da se žrtvama koje se prinose na oltar – životinjskim ili žitnim, dodaje sol, a rimski su vojnici pak dobivali dio svoje plaće u soli. Malo soli daje cijelom obroku bolji ukus. Vrline o kojima se govori u blaženstvima i tijekom cijelog Govora na gori jednostavno zrače iz Kristovih istinskih sljedbenika i mijenjaju druge na bolje. I tako su oni kao “sol” koja začinjava sve oko sebe.

Od davnina sol se također koristi i kao sredstvo za konzerviranje hrane, naročito ribe i mesa. Sol spriječava kvarenje hrane. Utjecaj vjernika u svijetu može i treba utjecati na pojedince kao i na društvo u cjelini te tako sačuvati dobre i božanske vrijednosti te proturječiti onim vrijednostima koje Biblija opisuje kao dekadentnima. Kršćani trebaju biti pozitivna duhovna i moralna sila u svijetu tako da žive Isusova učenja, slijede Njegov primjer i dijele Radosnu vijest o spasenju s drugima.

Danas, čista sol (natrijev klorid) ne gubi svoju slanost. Sol u Isusovo doba nije bila čista jer se nije pročišćavala, a u to vrijeme najčešće je dolazila iz Mrtvog mora. Bila je kao prašak, a u sebi je sadržavala i mješavinu drugih minerala. Natrijev klorid se lako ispirao ili otapao ako bi se izložio kondenzaciji (očvršćivanju) ili kišnici. Na kraju tog procesa ostatak bijelog praha izgledao je kao sol, no nije više imao svoju slanost niti sposobnost konzerviranja. Nije bio dobar za ništa. Bljutava sol je beskorisna, nedjelotvorna baš kao i učenici koji nisu predani.

Isus je potom upotrijebio metaforu o svjetlosti, ističući da učenikov život treba biti kao svjetlost koja osvjetljava svijet oko sebe te da su učenici čiji životi ne odražavaju Očev rad kao svjetlost koja se ne može vidjeti. Svijet treba Isusovu svjetlost i Njegovi učenici trebaju biti vidljivi, uočljivi kao grad koji se nalazi na vrhu brijega te kao takav, zbog svojih svjetala, može biti viđen izdaleka, i danju i noći.

Isus je također govorio o svjetiljki koja obasjava kuću. Tipična seoska kuća u Izraelu sastojala se od jedne sobe, tako da bi jedna svjetiljka osvjetljavala cijelu kuću. U Isusovo doba najčešće se koristila plitka posuda s uljem i fitiljem. Obično je bila postavljena na stacionarni svijećnik. Isus govori da ljudi nisu poklapali svjetiljku košarom i tako “sakrivali” njezinu svjetlost već su je stavljali na svijećnjak kako bi obasjala cijelu kuću. Košara, riječ koja je u nekim biblijskim verzijama prevedena kao zdjela, bila je posuda od oko devet litara s kojom se mjerilo žito. Bila je napravljena od gline ili trske. Kada bi se lampa stavila ispod takve posude svjetlost bi bila potpuno pokrivena i njen bi se plamen s vremenom potpuno ugasio.

Svjetiljka mora biti vidljiva da bi ispunila svoju svrhu, pa bi prema toma pokrivanje svjetla bilo apsurdno jer time bi svjetiljka postala potpuno beskorisna. Isto tako, djelotvoran ili efektivan kršćanin treba živjeti po načelima Isusovog učenja. Kao što se grad izgrađen na vrhu brda izdaleka vidi i kao što svjetiljka obasjava cijelu kuću tako bismo i mi, kršćani trebali biti svjetlost ljudima koje susrećemo na svom putu.

Nešto kasnije u tom istom govoru Isusu govori svojim učenicima da ne dopuštaju drugima da vide njihova dobra djela što je naizgled u suprotnosti s onim što je rekao ranije: “Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca na nebesima.”

Živjeti svoju vjeru znači činiti sve što je u našoj moći kako bismo bili slika i prilika Božja. Moramo biti puni ljubavi, milostivi, suosjećajni i dobri. Naš cilj je proslaviti Boga, a ne same sebe. Zašto pomažemo drugima i stavljamo Isusova učenja u praksu? Zato jer smo odlučili voljeti Boga i svoje bližnje kao same sebe. To je dio nas. Kršćani smo i smisao našeg života je da živimo na način koji uzdiže i slavi Boga. Pošto smo postali dio Božje obitelji, odražavamo Njegova svojstva jer On je naš Otac.

Isusovi sljedbenici trebaju biti drugačiji od ostalih. Isus je rekao: “Niste od svijeta, nego vas ja izabrah iz svijeta…”2 Apostol Pavao je to pak rekao ovako: “Doista, bili ste nekada tama, a sada ste svjetlo u Gospodinu. Kao djeca svjetla živite! Plod je svjetla svaka dobrota, pravda i istina.”3

Isusovi učenici su svjetlo ovom svijetu. Kao grad na vrhu brijega koji ne može biti skriven i kao svjetiljka koja obasjava cijelu kuću tako smo i mi pozvani da dopustimo svjetlu koje je u nama da sjaji kako bi ga i drugi mogli vidjeti, kako bi i oni vidjeli slavu Božju. Kršćani bi trebali odražavati Božju svjetlost i tako obasjati puteve koje vode prema Bogu. To je dio rada istinskog vjernika.

Poziv je i poslanje kršćana: biti sol zemlji i svjetlo svijetu, slaveći Boga svojim životom. Da bismo bili uspješni i dosljedni svom pozivu moramo ostati slani i ne dopustiti da se naše svjetlo pokrije inače ćemo postati beskorisni – sol koja je izgubila svoju slanost, svjetlost koja ne koristi nikome. Odlučili smo slijediti Isusa i živjeti Njegove nauke kako bi svjetlost iz naših duša sjala pred drugima, da bi vidjeli naša dobra djela, i ponašanje puno Božje ljubavi te prepoznali Boga u nama. Nadamo da će i oni poželjeti saznati što nas to pokreće i čini onakvima kakvi jesmo, te nam na taj način pružili mogućnost da im kažemo o Božjoj ljubavi i koliko ih On voli, kako bi i sami mogli ući u odnos s Njime i veličati Njegovo ime.

Neka svaki od nas istinski postane sol zemlje i svjetlo svijeta.

  1. Evanđelje po Mateju 5:13–16
  2. Evanđelje po Ivanu 15:19
  3. Poslanica Efežanima 5:8, 9