Predaj Isusu sve svoje komadiće

Mislila sam da mi je sve bilo posloženo u životu. Imala sam brižnog supruga punog ljubavi, četvero prekrasne djece i posao koji sam voljela. Preselili smo se u Indoneziju kako bismo radili u zaštitnim radionicama za djecu s invaliditetom pod pokroviteljstvom Međunarodnog vijeća za socijalnu skrb i stvarno smo uživali iskušavajući nove stvari.

No, nakon rođenja petog djeteta, stvari su se promijenile. Počela sam se boriti s noćnim morama i depresijom koja se sa svojim crnim oblakom nadvila nad svaki dio mog život. A potom mi se i brak raspao.

Negdje u to vrijeme sprijateljila sam se s drugima majkama iseljenicama. Vjerovale su u Isusa Krista i otvorile su mi svoje domove i živote. Molile su se za mene i uputile me u Božju riječ.

Ohrabrena njihovim reakcijama počela sam tražiti svoje odgovore u Bibliji. I dok sam je jednog dana čitala, riječi iz Izaije 54 natjerale su suze u moje oči:

“Ne boj, jer se ne ćeš osramotiti! Ne stidi se, jer se ne trebaš zacrvenjeti, jer ćeš zaboraviti sramotu svoje mladosti i prijekora svojega udovišta ne ćeš se više sjećati. Jer tvoj muž jest tvoj stvoritelj, Gospodin….i tvoj otkupitelj.

Sva su tvoja djeca Gospodnji učenici i velik je mir tvoje djece.”1

Iako su ti stihovi bili napisani prije tisuće godina osjećala sam da mi se Bog osobno obraća kroz njih. Nisam razumjela u potpunosti sve što sam pročitala, no nakon nekoliko čitanja osjećala sam se puno bolje.

To je bila točka preokreta za mene. Uskoro potom moje su noćne more prestale, i po prvi puta sam se u posljednjih nekoliko mjeseci dobro naspavala. Moji su dani također postali vedriji i radosniji, a i moj je stav prema životu postao pozitivniji. Nastavila sam živjeti u Jugoistočnoj Aziji. Podigla sam petero djece. Oni sad već imaju svoje obitelji, a Bog me je blagoslovio i s četrnaestero unučadi.

Gledajući unatrag vidim koliko je samo daleko Bog išao za mene kako bi ispunio svoja obećanja. Uzeo je slomljene djeliće mog života i ponovno ih složio u jednu cjelinu.

  1. Izaija 54:4,5,13