Nedavno sam čitala o humanitarnom pokretu „Plati unaprijed.“ Dojmila me se jednostavnost njihove filozofije. Unatoč tome često je teško biti altruističan i učiniti nešto za nekoga samo zato jer je netko pomogao vama ili pak samo želite da se krug dobrote nastavi.

Puno sam puta u životu bila u škripcu i netko mi je priskočio u pomoć. Imala sam 19.godina kada sam završila dvogodišnji volonterski rad u Indiji. Bila sam shrvana i bilo mi je jako teško napustiti rad sa siromašnom djecom, djecom s oslabljenim sluhom i djecom s posebnim potrebama kao i humanitarni rad koji smo obavljali. Nije mi bilo lako spakirati stvari. Sakupila sam dosta toga tijekom te dvije godine. Bila sam svjesna da ne mogu sve ponijeti na zrakoplov tako da sam se morala riješiti većine stvari. Na kraju je ostao samo jedan veliki kofer, manja torba – ručna prtljaga i gitara.

U zračnu luku New Delhi stigla sam tri sata ranije. Bila sam žalosna što odlazim i napuštam ljude i zemlju koju sam zavoljela.

Preko telefona su mi rekli da moja predana prtljaga može biti max 32 kg. te da će moja gitara biti uračunata u ručnu prtljagu. Kada sam došla na šalter za prijavljivanje na let djelatnica mi je rekla da sam za taj let mogla predati samo 23 kg. te da moja gitara ne može biti ručna prtljaga. Također mi je rekla da je moja mala ručna torbica bila preteška.

Nisam znala što da radim. Nisam imala novaca da platim prekomjernu težinu te još uvijek nisam mogla vjerovati da su potpuno promijenili svoju priču.

Tražila sam da razgovaram s rukovoditeljem odjela. I dok sam čekala uočila sam da je bio vrlo uzrujan dok je razgovarao s nekolicinom svojih djelatnika. E, baš sam pogodila dobro vrijeme, pomislila sam. Očajno sam se molila da Bog učini nešto jer sam stvarno bila na kraju svojih snaga. Moji prijatelji koji su me dovezli u zračnu luku otišli su i nisam imala pojma što da radim s viškom stvari i gitarom.

A onda je rukovoditelj odjela došao do mene i kratko me upitao što želim. Pokušala sam mu što detaljnije objasniti svoju situaciju te sam ga zamolila da mi dopusti ponijeti višak kilograma jer nisam imala novaca da sve to platim. Nije želio napraviti iznimku te mi je rekao da ako ne mogu platiti ili ću propustiti let ili baciti višak stvari u smeće.

Možete si samo zamisliti kako sam se osjećala. Bila sam shrvana, ogorčena, ljuta, frustrirana. Pitala sam se čime sam to sve zaslužila. Nije bila moja greška što su mi ljudi u poslovnici dali krive informacije. Mislila sam da nadglednika ništa ne bi koštalo da mi je progledao kroz prste, naročito kada sam mu rekla da sam kao volonter dvije godine pomagala ljudima u njegovoj zemlji.

Tada mi je pristupio jedan čovjek i upitao me da li je sve u redu. Objasnila sam mu cijelu situaciju, kako sam volontirala do sada itd. Također sam mu rekla da sam zamolila nadglednika da mi pomogne no da on to nije želio učiniti.

Kroz razgovor sam saznala da je ovaj gospodina radio za drugu zrakoplovnu kompaniju te da je osobno poznavao nadglednika. Sam se ponudio da ode do njega i da ga zamoli da mi pomogne. Kad je to učinio ovaj mu je odgovorio da ima prečeg posla te da nema vremena za mene.

Potom sam vidjela dotičnog gospodina kako se zamislio. Naposljetku je rekao: “Ja ću platiti za vašu prekomjernu težinu. I ja letim istim zrakoplovom i bilo bi šteta da propustite let nakon svega što ste učinili za moje ljude!”

Bila sam jako iznenađena, no laknulo mi je. Od srca sam mu se zahvalila.

Tijekom našeg dugog leta, sjedili smo zajedno i razgovarali. Ispričao mi je da je jednom u mladosti i sam bio u sličnoj situaciji. Netko mu je prišao i ponudio pomoć. Gospodin mu je kupio kartu za vlak i zamolio ga da mu “vrati” novac tako da pomogne nekom drugom tj.plati unaprijed.

Rekao mi je da me je vidio kako hodam nervozno gore dolje i da mu je bilo žao jer i sam imao tri kćerke. Jedna od njih je putovala u Englesku tog dana i pitao se kako bi se ona osjećala na mom mjestu. Tada je odlučio da mi pomogne.

Osjećao se dobro što mi je pomogao, ne samo zato što je neko njemu pomogao kad je bio mlad već i zbog toga što je sad bio red na njemu da plati unaprijed. Znao je da čini pravu stvar. Bog sve vidi, i da su njegove kćeri bile u škripcu znao je da bi Bog učinio nešto da im pomogne.

Taj je čovjek platio unaprijed, spasio mi dan i ostavio duboki trag u mom životu. Od tada, činim sve što mogu kako bih i ja pomogla drugima. Znam da je to ispravna stvar, no činim to također i zato što je meni netko pomogao. Dajemo iz srca i dijelimo ljubav drugima jer je ta ista ljubav bila data nama.