Nekoć je bio visok i naočit muškarac i odisao je samopouzdanjem i autoritetom. U mladosti je posvetio svaki slobodan trenutak, uključujući i praznike, kršćanskoj misiji mladih. Osobno se preobratio u ranim dvadesetim i bio je vrlo gorljiv u svojoj novonađenoj vjeri. Organizirao bi ljetne tabore u planinama za skupine mladih ljudi koji su odrastali u teškim godinama nakon Drugog svjetskog rata i kojima je bila potrebna očeva figura ili stariji brat.
A potom su se pojavili novi izazovi. Njegova vlastita djeca su odrasla i pretvorila se u idealiste, buntovnike koji su odlučno željeli promijeniti status quo te je izgledalo kao da su odlučili odbaciti sve što ih je naučio. Ne znajući kako reagirati na sve to zatvorio se u sebe i otuđio od njih, naročito od svoje najstarije kćerke koja je rano napustila rodno ognjište i donijela neke odluke koje nije mogao razumjeti. Srce mu se slomilo, no svoje je jade zadržao duboko u sebi.
Nije joj više mogao pogledati u oči i sljedećih pet godina živio je u tuzi i jadu. U međuvremenu, ona se udala i rodila djecu. A onda je jednoga dana konačno smogao snage da je posjeti i upozna svog zeta i dvoje unučadi. Posjeta je bila vrlo kratka, no prvi korak je bio poduzet, a sljedeći su bili lakši.
Obitelj se ponovno počela okupljati što me je podsjetilo na dolazak proljeća nakon duge, hladne zime. Nitko nije želio govoriti o prošlosti, sve je bilo oprošteno i učinjene greške zauvijek su pale u zaborav. Nismo se svi odjednom počeli u svemu slagati, no niknuo je novi osjećaj uvažavanja i bezuvjetne ljubavi među nama.
Znam ovo jako dobro jer sam ja ta najstarija kćerka. Kada sam razgovarala s majkom i rođacima svi su mi rekli da su bili svjedoci nevjerojatne transformacije i čovjek koji je jednom bio revnostan, no često i beskompromisan vjernik, postao je milostiv i pun ljubavi.
Kada su moja vlastita djeca odrasla, znate li tko me je više puta ohrabrio da ostanem s njima i pokažem im razumijevanje i bezuvjetnu ljubav? Moj otac. Na svojoj sam koži iskusila da mu nije bilo jednostavno i sada ga puno više razumijem.
Sada mu je skoro 90 godina. Leđa su mu pogrbljena i ne hoda brzo kao nekada. No, još uvijek čita, piše, svakodnevno se moli i pomaže sirotinji. Njegova su vrata uvijek svima otvorena. Suze mu naviru na oči kada gleda zalazak sunca. Ima petero djece, 14-ero unučadi i 9-ero praunučadi.
Njegova je ostavština ogromna te ga zbog toga iz milja zovemo “Patrijarh”. No, mislim da je njegov najveći primjer bio onoga dana kada me je zamolio da mu oprostim.