Glasovi su bili prigušeni i nejasni dok sam se polako budila iz anestezije koju sam primila tijekom medicinskog zahvata na mojim leđima.

A onda sam načula liječnikovu pesimističnu opasku: “Možda neće moći voditi normalan život, no sigurno je da ne bi smjela zatrudnjeti, a kamoli rađati,  zbog ozbiljnog stanja u kojem se nalazi.”

Na njega se nadovezao drugi kazavši: “Možda će u tridesetima ostati prikovana za invalidska kolica, ako skolioza nastavi napredovati ovako brzo.”

Kada sam nešto kasnije došla kući, zatvorila sam se u sobu i sjela pored prozora. Ostala sam tako satima, promatrajući nebo i sive oblake, dok su mi se suze samo kotrljale niz obraze. Nisam uopće mogla izbiti iz glave da nikad više neću hodati te da ću ostatak života morati provesti u invalidskim kolicima.

Bilo mi je dvanaest godina kada su ustanovili da imam skoliotične krivine na tri mjesta na kralježnici. Nakon dijagnoze posjetili smo brojne liječnike i bolnice. Skolioza je za to vrijeme napredovala velikom brzinom. Kako bismo usporili napredak zakrivljenosti kralježnice počela sam spavati u kalupu od gipsa, a preko dana sam nosila debeli plastični korzet.

Pjesma je nestala iz mog života, i povukla sam se u sebe. Bojala sam se da će svi primijetiti kako je moja kičma zakrivljena. Nosila sam dva broja veću odjeću samo da bih sakrila malu grbu koja mi je narasla na desnoj strani leđa. No, unatoč očaju, unutarnji glas me je ohrabrio rekavši mi da se ne predajem. Nakon nekoliko mjeseci napornih fizioterapijskih vježbi, bolest je počela usporavati.

S vremenom je moja vjera u Boga narasla i spoznala sam da je molitva povećavala moj uspjeh u ispunjavanju životnih ciljeva unatoč svim neprilikama koje su me pratile. Bog je u moj život poslao posebne ljude, kao vrlo nadarenu maserku koja mi je godinama nesebično pomagala i prijatelje koji su bili uz mene kada sam rodila svoje sedmero djece. Naučila sam biti pozitivna i optimistično prihvatiti svoj fizički izazov, čak se i boriti za poboljšanje svog zdravlja. Prognoza da ću ostatak života morati provesti u invalidskim kolicima, se na svu sreću nije ispunila, a skolioza se nije pogoršala.

Danas, 50 godina kasnije, mogu reći da sam zahvalna za prepreke koje sam naučila savladavati. Molitva je ta koja mi je dala pobjedu nad po život opasnom bolešću.