Dobro se sjećam svojih susjeda koji bi se svake večeri okupili nakon posla i na praznom prostoru u blizini moje kuće nabacivali potkovu na kolčić. Za vrijeme mog djetinjstva životni ritam je bio sporiji. Ljudi bi radili od devet do pet, a potom bi se opuštali uz igru potkova.
Igra bacanja potkova vrlo je jednostavna. Željezna potkova baca se prema željeznoj šipci (štapu) koja je oko 12 m dalje zabodena u zemlju ili piljevinu. Pobjednik je onaj koji što bliže baci potkovu, a najviše bodova dobije se kada se potkova nabaci na željeznu šipku.
Bilo je to savršeno vrijeme za ćaskanje. Ljudi bi pričali o svojim uspjesima ili problemima, komentirali događaje u svijetu itd. Malo sam toga razumio, no uočio sam da su svi uživali u međusobnom druženju i igri.
S izumom televizora sve je to nestalo. Svaka obitelj imala je svoj televizor i ljudi su provodili sve manje vremena na igru s potkovama. Umjesto zajedničkog druženja provodili bi večeri ispred novog čuda s crno bijelim slikama i to je bio samo početak.
Nedavno istraživanje govori da Englezi provedu više od 50 posto svog dana upotrebljavajući tehnološke uređaje: gledaju TV, pretražuju internet, i komuniciraju preko društvenih mreža. Dnevni prosjek je 8 sati i 41 minuta što je više od prosječnog vremena provedenog spavajući.
Prvi komercijalni putnički let dogodio se prije stotinu godina. Danas, pak u prosjeku 8 milijuna ljudi leti svakodnevno. Pitanje je da li nas je sva ta brzina usrećila. Mislim da nam tehnološki napredak nije donio duševni mir.
Trčimo od rođenja do smrti i jedva se ponekad zaustavljamo da pomirišemo ruže. Učini više, učini bolje, učini sada, brzo se obogati ili zaduži, ha! Brza hrana, brza računala, brzi novac, brzi automobili, kratki, sažeti razgovori. “Živi brzo” krilatica je današnjeg svijeta.
Ponekad se jedva nosimo s pritiskom suvremenog života, a ponekad nismo ni svjesni da živimo pod stresom. Nedavno sam bio kod zubara i rekao mi je da mi je nekoliko zuba napuklo. Objasnio mi je da je najvjerojatnije stres razlog što bih tijekom noći stiskao čeljust i škrgutao zubima.
Mnoga istraživanja obavljena su na temu ublažavanja stresa. Naime, neučinkovitost, smanjena produktivnost, izostajanje s posla uzročnici su gubitka milijardi svake godine, a povezani su sa stresom na radnom mjestu. Dakle, što je rješenje ovog problema? Vrijeme ne možemo vratiti unatrag. Današnji je svijet drugačiji od onoga u kojem sam ja odrastao stoga moramo prilagoditi svoje strategije. Istraživanja su ponudila nekoliko jednostavnih i praktičnih savjeta:
- Bavite se vrtlarstvom
- Riješite se nepotrebnih stvari, u svom domu ili na radnom mjestu
- Pokažite ljubav i osjećaje i primite ljubav
- Otiđite na masažu
- Stvorite nova prijateljstva
- Počnite živjeti zdravije i kvalitetnije. Poboljšajte svoju ishranu, smanjite unos alkohola, kave, prestanite pušiti.
- Vježbajte, po mogućnosti na otvorenom, u prirodi.
- Barem tri puta dnevno pohvalite svoje kolege na poslu.
- Dobro se odmorite.
- Nasmijte se od srca.
- Slušajte tihu glazbu.
- Otiđite na kratki dopust.
- Nabavite kućnog ljubimca.
Sve su ove praktične ideje dobre, no naći mir koji prevazilazi svo razumijevanje zahtijeva nešto više – slušanje malog, tihog glasa u srcu koji nas iznova uvjerava da nas On voli, bez obzira na naše nedostatke i mane.
Stoga svakodnevno odvojite trenutak vremena i osvježite se u molitvi kako biste našli mir u svojoj duši. Božja ljubav pomoći će vam da problem s kojim se u ovom trenutku suočavate vidite u široj perspektivi. Proročanstvo o Isusu koje je dano tik prije njegovog rođenja kaže da će Isus “uputiti naše korake na put mira.” 1 Slijedite i vi put koji vam je Isus pokazao.
- Evanđelje po Luki 1:79↑