Bog zna za svako junačko djelo koje se dogodi. Kada bi se diplome djelile za svako od tih djela svi bi zidovi ovog svijeta bili prekriveni. Možda je upravo na to mislio moj suprug Michael kada je napisao ovu pjesmu zahvalnicu svim neopjevanim junacima.
Vidio sam te kada te nitko nije opazio,
i pratio te iz dana u dan.
Uočio sam tvoj skromni i ponizni duh
i divio se tvojoj jednostavnosti.
Pitao sam se koliko te je samo koštalo
Da tako, drage volje, od srca odigraš svoju ulogu?
A onda više nisam mogao obuzdati
riječi koje ispuniše moje srce:
Ti si neopjevani junak
Koji se odrekao svega
Kako bi drugi pronašli svoje snove.
Dao si cijelog sebe,
Ne predaješ se, bez obzira na cijenu.
U svijetu cijelom veće ljubavi nema.
Toliko toga sam ti želio reći,
No teško pronalazim riječi
Da pokažem poštovanje
Koje osjećam duboko u sebi.
Sav taj rad
Koji nitko ne opaža
pravi krunu u raju
Koja će vječno sjati.
Ne bih mogao činiti ono što činim
Bez tvoje pomoći
Naši bi životi spoznali praznoću
Bez tvoje ljubavi i odanosti.
Jedne smo večeri sin i ja čitali knjigu o životu Johna Wesleya. Saznali smo da je kao dječak jednom bio zarobljen u gorućoj zgradi. Netko ga je spazio, popeo se unutra i izvukao ga. Ne znamo kako se taj čovjek zvao niti znamo išta drugo o njemu, no bez tog nepoznatog spasitelja mnogi ljudi ne bi imali priliku upoznati Isusa kroz propovijedanje Johna Wesleya, koji je desetljećima vjerno služio Bogu.
Stoga, odigrajmo svoju ulogu u predstavi zvanoj život svim srcem, brinimo se za druge i cijenimo ih bez obzira hoće li itko ikada čuti o nama. Možda će naše ime jednog dana osvanuti na velikom i blještavom plakatu. Na kraju krajeva tko zna što budućnost nosi? Nama će pak ostati osjećaj zadovoljstva koji proizlazi iz saznanja da smo učinili sve što je bilo u našoj moći kako bismo pomogli drugima.