Molite, tražite, kucajte

Evanđelje po Mateju 7 – posljednje je poglavlje Govora na gori i sadrži brojne sažete izjave, važne istine za svakog vjernika. Od samog početka Isus se usredotočuje na molitvu. Savjetuje nas da se ne molimo poput licemjera koji žele da ih svi vide1 ili neznabožaca koji samo brbljaju jer vjeruju da će njihove molitve biti uslišane ako ih ponove bezbroj puta,2 već s razumijevanjem da nas naš Nebeski Otac voli i da se brine za nas.3

“Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se. Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se. Tko će od vas svojemu sinu dati kamen, ako ga zamoli kruha?Ili tko će mu dati zmiju, ako zamoli ribu? Kad dakle vi, koji ste zli, znate davati dobre dare svojoj djeci, koliko će više vaš nebeski Otac dati dobra onima koji ga za to mole!”4

Isus je pitao prisutne što bi oni učinili kada bi ih njihovo dijete zamolilo za kruh ili ribu, osnovnu hranu toga doba. Naravno da im umjesto hrane ne bi dali kamen ili zmiju. Isus je često koristio usporedbe jer one potiču na razmišljanje, diraju srce i lako se pamte. Ako su “zemaljski” roditelji spremni davati dobre darove svojoj djeci koliko više Bog želi dati Svojoj djeci? Pošto je Bog naš Otac i voli nas, uvijek mu se možemo obratiti s molbom, na isti način na koje dijete moli svoje roditelje za nešto što mu je potrebno ili za nešto što želi.

Neki kažu da nam molitva ne treba, da nije neophodna jer postoje mnogi koji ne vjeruju u Boga i ne mole se, no unatoč tome dobro im ide. Rade, dobivaju plaću te si mogu priuštiti sve što im treba, i to bez molitve. Pisac John Stott osvrće se na ovu točku kada komentira razliku između darova koje nam daje Bog-Tvorac i darova koje nam daje Bog-Otac:

“Moramo razlikovati darove koje nam Tvorac daje putem svoje tvorevine i darova otkupljenja. Istina je da nam daje darove (žetve, djecu, hranu, život) bez obzira da li se za to molili ili ne i ne glede na to vjerovali mi u Njega ili ne. Bog svima daje dah život.5 On svima šalje kišu s nebesa i uzrokuje rast. Njegovo sunce jednako grije i zle i dobre. On “posjećuje” majku kada ostaje u drugom stanju i kasnije rađa dijete. Ni jedan od navedenih darova nije ovisan o vjerovanju ljudi u Boga, Stvoritelja svega što postoji niti o njihovom obraćanju Bogu u molitvi.

No Božji darovi otkupljenja su različiti. Bog ne daje spasenje svima, nego samo onima koji zovu Njegovo ime. “Tko god bude zazivao Gospodnje ime, bit će spašen.”[[Poslanica Rimljanima 10:12,13.]] Isto se to odnosi i na darove nakon spasenja, blagoslove, “dobre stvari” za koje Isus kaže da Otac daje svojoj djeci. To nisu materijalni blagoslovi, nego duhovni – svakodnevni oprost, sloboda od zla, mir, povećanje vjere, nada i ljubav, zapravo nutarnji rad Svetog Duha kao sveobuhvatnog Božjeg blagoslova.6

U Gospodnjoj molitvi Isus nas uči da se molimo za obje vrste darova. Naš svakodnevni kruh je dar tvorevine, dok je oprost i sloboda od grijeha dar otkupljenja. Molimo se za oprost i oslobođenje jer te darove možemo dobiti jedino kao odgovor na molitvu. Rečeno nam je da se molimo i za materijalne potrebe jer je prikladno priznati našu fizičku ovisnost o našem Ocu.

Imajući sve ovo na umu pogledajmo sada prvi dio ovog poglavlja: “Molite i dat će vam se, tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.Jer svaki koji moli, prima; tko traži, nalazi; tko kuca, otvara mu se.” Tvrdi li Isus u ovim redcima da će svaka naša molitva biti uslišana i da ćemo uvijek dobiti ono što tražimo?

Jedan od osnovnih načela razumijevanja Svetog pisma je uspoređivanje jednog stiha i njegovo značenja s podučavanjem Božje riječi u cjelosti. Čitamo li Biblijuuvidjet ćemo da molitve nisu uvijek bile uslišane na isti način na koji su bile izrečene. Ovo se jasno vidi u sljedećim redcima:

I da se ne bih uzoholio uzvišenim objavama, dan mi je trn u tijelu…Zato sam molio tri put Gospodina da odstupi od mene. I reče mi: “Dosta ti je moja milost jer se snaga u slabosti usavršava.”7

“Bože moj! Vapim danju, a ti ne odgovaraš, noću mi počinka nema.”[[Psalam 22:2,3]]

Iz ovih i drugih redaka, kao i iz naših iskustava jasno je da Bog ne odgovara uvijek na način na koji bismo mi to željeli. Naš nebeski Otac nije Djed Božićnjak koji skače na svaki naš mig i Isusove se riječi ne smiju tako interpretirati. No, čak i ako neke naše molitve i nisu odgovorene onako kako bismo mi to željeli, još uvijek mu možemo vjerovati da On zna što je najbolje.

Zapravo, trebamo biti zahvalni da Bog ne uslišava svaku našu molitvu baš onako kako bismo mi to željeli. Ako bi On to učinio vjerovatno bismo se manje molili. Naime, brzo bismo uvidjeli da kada bi svaka naša molitva bila odgovorena morali bismo se suočiti s nepredviđenim i neželjenim posljedicama. Ova i druga obećanja o odgovaranju na naše molitve nisu Božja obećanja da će nam dati što god, kad god i kako god zatražimo. Kad bi se radilo o tome molitva bi postala nepodnošljivi teret za nas.8 Jedino naš sveznajući, bezgrješni, najmudriji, voljeni Otac zna kako molitve trebaju biti odgovorene, kad je najbolje vrijeme da se odgovore, i da li uopće trebaju biti odgovorene.

Vratimo se sada na primjer u kojem djeca traže stvari od roditelja. Ako dijete zatraži zmiju umjesto ribe onda bi svaki roditelj, iz ljubavi i brige za dijete, odbio ispuniti njegov zahtjev. Roditeljsko znanje i mudrost, pored ljubavi prema svom djetetu, ne dopušta im ispuniti taj dječji zahtjev. Umjesto toga pogledali bi malo dublje i uvidjeli da je dijete gladno, te bi mu ponudili nešto prikladnije. Roditelji ponekad odbiju ili odgode ispunjavanje želje, no priskrbe svom djetetu ono što mu treba. Naš Nebeski Otac često radi istu stvar, kada odgovara na naše molitve.

Ohrabreni smo da se molimo – da molimo, tražimo i kucamo jer kad to radimo onda primamo i nalazimo, i otvaraju nam se nove mogućnosti.Biblija je puna obećanja da će Bog uslišati naše molitve. Iako nije navedeno, temelj tih obećanja je razumijevanje da je Bog dobar i da nam uvijek želi najbolje. Bog nas duboko voli i želi čuti naše želje i potrebe, i kao dobri Otac On će odgovoriti naše molitve i dati nam ono što je najbolje za nas.

Molimo u vjeri, znajući da Bog odgovara na najbolji mogući način. Bog voli svakog od nas. Predočavamo mu naše potrebe i želje i vjerujemo da će nam u Svojem potpunom razumijevanju, mudrosti i dobroti, On i odgovoriti, ponekad “da”, ponekad “ne”, a ponekad će nam reći da čekamo. Moramo vjerovati da On zna što je najbolje za nas i koji je najbolji odgovor na naše molitve. Stoga se molimo kao što se Isus molio: “Ne moja, nego neka bude tvoja volja!”[[Evanđelje po Luki 22:42]]

  1. Evanđelje po Mateju 6:5,6.
  2. Evanđelje po Mateju 6:7,8.
  3. Evanđelje po Mateju 6:9–13.
  4. Evanđelje po Mateju 7:7–11
  5. Evanđelje po Mateju 5:45
  6. John Stott, The Message of the Sermon on the Mount, (Poruka Govora na gori)187.
  7. Druga poslanica Korinćanima 12:7–9
  8. John Stott, The Message of the Sermon on the Mount (Poruka Govora na gori), 187.