Moja tapiserija

Jeste li ikada pomislili da vas je život odveo krivim putem, ili pak da baš i niste miljenik sudbine te da vam ništa ne polazi za rukom? Sjećam se razdoblja kada ništa nije imalo smisla u mom životu, kao isprepletene niti na obratnoj strani tapiserije.

Ozbiljan slučaj skolioze ili iskrivljenosti kralježnice depresivno je djelovao na mene tijekom djetinjstva, a tjeskoba se samo povećala u tinejdžerskim godinama zbog tipičnih tinejdžerskih briga o budućnosti. U petnaestoj sam počela eksperimentirati s drogama. Pravo je čudo da sam uopće preživjela to razdoblja jer sam stvarno bila izgubljena i očajna. Bog mi nije bio ni na kraju pameti.

U ranim dvadesetim radila sam nekoliko godina kao medicinska sestra, na onkološkom odjelu. Svakodnevno sam svjedočila patnjama pacijenata i na kraju jednostavno nisam više mogla izdržati. Potpuno sam se razočarala životom i pošto nisam znala kome da se obratim napustila sam rodnu Njemačku i krenula u potragu za istinom. Na kraju sam stigla u Indiju. Odlučila sam postati budistička redovnica no nije mi uspjelo. Vukla sam se prašnjavim cestama na svom hodočašću, u potrazi za istinom, srećom i smislom života.

Onda sam jednog dana u sjevernoj Indiji zapodjela razgovor s mladim putujućim, kršćanskim misionarom. Podijelila sam s njim svoje dileme i pitanja o životu i na sve mi je odgovorio pokazavši mi redak iz Biblije. Nakon sedam sati nisam više imala pitanja te sam odlučila poslušati njegov savjet i iskušati biblijska obećanja o kojima je govorio. Bio je to početak velike promjene u mom životu, i nisam bila niti svjesna da ću uskoro dobiti uvid u drugu stranu tapiserije svoga života. Uskoro je život počeo dobivati smisao.

Kada sam zamolila Isusa da uđe u moj život nisam doživjela neko veliko emocionalno iskustvo, no tijekom slijedećih nekoliko dana nešto prekrasno se dogodilo. Biblijski stihovi hranili su moju dušu i iz dana u dan sve mi je postajalo sve jasnije i jasnije.

To se dogodilo prije 40 godina. Od onda se Božja riječ kao neka zlatna nit provlači kroz tapiseriju mog života. Prevela me je preko planina, kroz doline, kroz suncem obasjane dane, a i one malo tmurnije, pored osvježavajućih potoka i nepreglednih, pustinjskih ravnica. Bez obzira gdje god bila život je uvijek u meni cvjetao radošću, mirom i duhovnim zadovoljstvom.