Martina preobrazba

Marta je sjedila na klupi u parku kada sam je prvi puta srela. Udala sam se prije dvije godine i suprug i ja smo dobili naše prvo dijete. Marta je zurila u prazno i nije se ni osvrnula na mene kada sam sjela pored nje kako bi se pobrinula za mog živahnog osmogodišnjaka koji nije više želio sjediti u dječjim kolicima.

Kada me je napokon primijetila lice joj je oživjelo i nasmiješila se. Obratila sam joj se i kroz razgovor sam saznala da je Marta umirovljena medicinska sestra i babica. Bila je vitka i nježna žena i iako je bila u svojim šezdesetima još uvijek je nosila dugačku i valovitu kosu do ramena. Rekla mi je da se nikada nije udavala no da je obožavala bebe te da je porodila stotine njih.

Objasnila mi je da je uzela slobodne dane jer je bila preumorna od dugosatnih smjena i prenatrpanog rasporeda. Kasnije sam pak saznala da je zapravo doživjela živčani slom te da se borila s oporavkom i depresijom tako da se je privremeni odmor zapravo pretvorio u prijevremenu mirovinu.

Rekla mi je da je voljela biti vani u parku jer ju je priroda smirivala, a ja sam joj na to odgovorila da je Isus jednom rekao: “Ja sam svjetlo svijeta. Tko ide za mnom, ne hoda u tmini, nego će imati svjetlo života.” Evanđelje po Ivanu 8:12. Toga je dana u parku Marta molila sa mnom i primila Isusa za svojega Spasitelja.

Od tada se Marta jako promijenila. Počela je proučavati Bibliju i uskoro je većinu svog vremena provodila pomažući drugima, a njeni napadi depresije postajali su sve rjeđi i rjeđi.

Godinu dana kasnije Marta se pojavila pred našim vratima noseći u rukama plastičnu kadu za bebe prepunu stvari za novorođenče. “Ovo je za tebe,” rekla je smiješeći se. “Vidim da si ponovno u drugom stanju. Sve najbolje!”

Ostala sam bez riječi. Jedino je moj suprug znao da sam ponovno zanijela. No i Marta je nekako znala te si je uzela truda i vremena kako bi pripremila lijepi poklon za mene i novorođenče koje je bilo na putu. Stvarno me je prijatno iznenadila.

Kada je došlo vrijeme da se naše dijete rodi, suprug i ja smo bili presretni novom prinovom. Nakon poroda neke su se stvari zakomplicirale i dobila sam infekciju i temperaturu. Na svu sreću beba je bila zdrava pa je mogla ostati sa mnom, dok se moj suprug brinuo za naše starije dijete. Nisam bila sama, naime čim je Marta čula za moje stanje odmah je spakirala svoje stvari i došla da ostane sa mnom.

Sljedeća dva tjedna brinula se danonoćno za mene. Čim bih podojila dijete uzela bi ga od mene, promijenila pelene i stavila ga na spavanje u njegov krevetić. Marta bi pripremila vrlo ukusne objede koji su mi pomogli povratiti snagu i s vremenom temperatura i upala su se počele smanjivati. Tijekom tog vremena uvijek sam se mogla osloniti na Martu. Tješila bi me i ohrabrivala, razgovarala bi sa mnom i čitala bi mi, a također se neprestano i molila za mene.

Od tada je Marta postala redovan posjetilac našeg doma. Jednog dana donijela je uznemirujuće vijesti. Dijagnosticirali su joj karcinom i smjesta je morala ići u bolnicu. Unatoč “čudima” moderne medicine Marta je uskoro mirno i tiho preminula.

Jedan od njenih najomiljenijih biblijskih stihova bio je: “Staza je pravednika kao osvit; on sve više svijetli, do potpuna dana.” (Mudre izreke 4:18) Marta je našla svog Spasitelja i od toga trenutka svijetlo Njegove ljubavi sjalo je još jače u njenom životu potičući je da postane Njegova slika i prilika.