Božić je opet tu, pred nama. Dani, tjedni i mjeseci proletjeli su tako brzo i još jednom se moram nositi s blagdanskom sezonom. Nije da ne volim Božić! Zaista obožavam prekrasne božićne pjesme, i uzbuđenje koje ovaj blagdan nosi, kao i prigodu da poželim obitelji i prijateljima, pa čak i neznancima, sve najbolje u životu.
No, svjestan sam da upravo taj poznati osjećaj može ukrasti moju radost, ako ne budem oprezan. U ovu sam godinu prenio prošlogodišnje planove, napravio nekoliko prilagodbi i upisao ih u svoj kalendar. Ako budem napravio ovo i ono, sjetio se ovog i onog, organizirao xyz, sve bi trebalo ići kao po loju.
Čekaj malo. Od kada je moj cilj postao da “sve ide kao po loju?” Da li je “preživljavanje” blagdana zaista bio moj cilj, cilj vrijedan truda? Jesam li u grču, napet ko’ struna, spreman stisnuti zube i izdržati duge i poslom natrpane dane? Moram li čestitati ljudima samo zato što se to očekuje od mene ili pak želim objeručke prihvatiti osjećaj radosti i ljubavi koje Božić nosi sa sobom? Stid me je priznati, no ja sam u onom prvom, stresnom stanju. Stoga sam odlučio da ove godine malo razmislim o Božiću.
Što se dogodilo onog prvog Božića? Ako bih morao to reći jednom riječju onda bih izabrao riječ “dokaz.” Zašto?
Rođenje Isusa Krista u svijet smrtnika najbolji je dokaz da smo voljeni. To je bio dokaz da se Božjim obećanjima uvijek može vjerovati i da je Njegova sposobnost da oblikuje povijest čovječanstva bez premca. Kroz Svog Sina utjelovljenog u bespomoćnoj bebi onog prvog Božića, Bog je dokazao da je spreman učiniti sve kako bi nas uveo u Svoju obitelj. Isusovo rođenje bio je prvi korak prema našem ponovnom rođenju i njime je Bog rekao: “Cijenim vas.”
Kako bismo dakle trebali slaviti ovaj čudesni blagdan? S hranom, pjesmama, igrama, darovima, prijateljima, obitelji, smijehom, uspomenama i obraćajući pozornost na svaki detalj? Da, naravno jer “Svaki dobar dan i svaki savršeni poklon odozgor je…” 1
Nadasve, mislim da bismo trebali uživati u ovom Božiću kao da nam je to prvi u životu. Slijedimo svjetlosnu zvijezdu u našem srcu, koja nas neće odvesti u zemaljsku staju već Onome koji je uvijek s nama. Poklonimo se našem divnom Spasitelju, i podarimo mu ono što On najviše želi – naše vrijeme, čast, pozornost i ljubav.
Učinimo Ga ponosnim tako da slavimo ne samo Njegovo rođenje u sadašnjosti nego naše živote s Njim u vječnosti. A to je više nego dobro. To je čudesno, nevjerojatno.
- Jakovljeva poslanica 1:17↑