Jednostavne radosti

Razmišljala sam o svojoj mami tijekom njezinog rođendana i shvatila sam što je to učinilo moje djetinjstvo posebnim – vrijeme koje smo proveli zajedno. Točnije, prisjetila sam se proslava Božića iz mog djetinjstva. U sjećanju mi nisu ostali darovi koje sam dobila, niti proslave na kojima sam bila, već nešto drugo, puno jednostavnije.

Prvo, sjećam se Božića kada smo se kao obitelj potrudili učiniti nešto zajedno. U dnevnoj smo sobi, na staroj, drvenoj ploči napravili scenu Isusovog rođenja. Figurice smo izrezbarili od borovog drveta i obukli ih u odjeću koju smo sami sašili.

Skromna, hladna kućica u kojoj smo jedne godine živjeli zagrijala se notama božićnih skladbi i veseljem kada smo pronašli čarape prepune naranči i malih paketića oraha i grožđica. Te iste godine božično je drvce bilo ukrašeno domaćim ukrasima koji su predstavljali Duh Sveti i na njemu su „visjeli:“ ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost i uzdržljivost.1

Sjećam se i Božića kada sam bila jako mala. Na bor smo objesili kokice, no do kraja prosinca malo je koja ostala. Mali miš, prerušen u trogodišnjakinju sa pletenicama, gricnuo bi naime te kokice kad god bi mu se prigoda ukazala.

U sjećanju mi je ostao i Božić kada mi je bilo devet godina. Nas šest curica probudilo je iznenađenje – red bijelih kutija sa cipelama. Svaka je bila označena imenom, a u njima smo pored cipela našli i igračke – užad za preskakanje, lutke, četkice za kosu, manje odjevne predmete itd. Koja je to uživancija bila za nas, djecu stalnih volontera!

Razmišljanja o tim posebnim prigodama potakla su me da i ja poklonim ove godine svojoj djeci Božić prepun ljubavi i topline. Željela bih da i oni imaju lijepe uspomene. Shvatila sam da je ljubav mojih roditelja i pažnja s kojom su nas obasipali učinila moje djetinjstvo posebnim. Njihova vjera u Isusa i Božju riječ dala nam je ono što nam je bilo potrebno – Njegovu ljubav i spasenje, ali i razlog za življenje – želju da pomažemo drugima i da s njima podijelimo Božju ljubav.

Nismo imali puno, ali smo imali Gospodina i jedni druge i to je unijelo radost u naše Božiće i učinilo ih posebnima.

  1. Poslanica Galaćanima 5:22,23